Hrvatski lekari u samom vrhu svetske medicine COSMO bosanski/hrvatski/srpski 26.02.2024 29:41 Min. Verfügbar bis 25.02.2025 COSMO Von Boris Rabrenovic


Download Podcast

Hrvatski lekari u samom vrhu svetske medicine

Stand: 26.02.2024, 17:57 Uhr

Boris Rabrenović, Petra Švarc, Nada Pester

Doktori u Hrvatskoj čine čuda uprkos oskudnim uslovima.Razdvajanje sijamskih bliznakinja, (re)transplantacija srca, jedinstveni i revolucionarni zahvati koji se do sada nisu radili nigde u svetu. Koleginica Petra Švarc nam predstavlja uspehe lekara, a jednom od njih, prof. Dinku Vidoviću u Kelnu će biti uručena nagrada za uspešno rešen najizazovniji i najzahtevniji hirurški slučaj u svetu. U razgovoru sa Borisom Rabrenovićem, prof. Vidović objašnjava i koje kvalitete mora da ima vrhunski hirurg.

Poslednjih godina se u hrvatskim medijima, ali i u onima van granica Hrvatske, neretko mogla čuti konstatacija da hrvatski lekari čine čuda. Iako rade u nezavidnim uslovima, iako ih ima premalo, iako su mnogi otišlo na rad u inostranstvo – a taj trend se nastavlja – oni doslovno pomeraju granice medicine. Tamošnji lekari, pre svega hirurzi, svakodnevno uspešno rešavaju najzahtevnije medicinske slučajeve te se danas nalaze u samom vrhu svetske medicine. O zaista nesvakidašnjim postignućima lekara iz Hrvatske najpre razgovoram sa koleginicom Petrom Švarc.

Prof. dr. sc. Dinko Vidović - dobitnik nagrade za uspešno rešen najizazovniji i najzahtevniji hirurški slučaj u svetu

Petra, je li preterano reći da hrvatski lekari čine čuda, kako to navode mediji ili oni naprosto rade svoj posao?

Ako se osvrnemo unatrag i pobrojimo samo neke od najvećih uspjeha ovdašnjih liječnika u posljednjih nekoliko godina, možemo mirne duše zaključiti da je tvrdnja koju si spomenuo točna. Naime, liječnici u Hrvatskoj, i to ne samo oni u Zagrebu, kao glavnom gradu i najvećem medicinskom centru u zemlji, već i u Rijeci, Splitu i ostalim hrvatskim gradovima, doista na dnevnoj bazi postižu ogromne pomake, spašavaju živote ili ih unaprjeđuju na načine na koje je to nama, laicima, teško zamislivo. I to sve u prilično oskudnim radnim uvjetima, s ogromnim brojem prekovremenih sati, jer ih naprosto nema dovoljno - odljev tog kadra u inozemstvo je jako velik i kontinuiran. No, ništa od navedenog ne sprječava ih da teže izvrsnosti i postižu je u svome poslu. Osim toga, posljednjih godina, Hrvatska se ucrtala na svjetsku mapu vrhunske medicine, a hrvatski liječnici s kolegama iz drugih europskih i svjetskih zemalja redovito i rado dijele i razmjenjuju znanja.

Da li možeš da izdvojiš neke od tih uspeha? Zašto su toliko veliki, toliko posebni i toliko važni?

U javnosti je možda najviše odjeknuo zahvat razdvajanja sijamskih blizanki, djevojčica Valentine i Kristine, što su ga 2019. izveli liječnici u zagrebačkom KBC-u Rebro.

Zna li se zašto su te devojčice bile spojene?

Da, kad su se rodile, dijelile su donji dio prsne kosti, jetru i dijelom crijeva. Osim toga, u vrijeme operacije bile su jako sitne – zajedno su težile tek nešto više od četiri kilograma pa su i njihovi organi bili maleni, kao i njihova međusobna udaljenost. Osim toga, velik problem bilo je i to što su imale zajedničku cirkulaciju kroz jetru pa je dolazilo do transfuzije krvi od jedne blizanke u drugu, a to je pak opterećivalo njihova srca i krvotok. Zato su liječnici odlučili da ih razdvoje vrlo rano po rođenju i prilično hitno. Sama operacija trajala je 15 sati, a u njoj je sudjelovalo 14 liječnika i još toliko drugog medicinskog osoblja. Operacija je prošla uspješno, a njih dvije su sada zdrave petogodišnjakinje.

Zvuči zasita impresivno. AIi to nije jedini slučaj poslednjih godina koji je uključivao tek rođene bebe, zar ne?

Tako je - s velikim smo zanimanjem pratili i priču djevojčice Maše, rođene u 27. tjednu trudnoće sa samo 450 grama koja je u Kliniku za dječje bolesti u Zagrebu zaprimljena zbog toksične upale crijeva. Uslijedile su višestruke operacije i rekonstrukcija crijeva i nakon 5 mjeseci borbe za život, Maša je otišla kući kao posve zdrava beba.

Hrvatski lekari su uspešni i kada je reč o transplantacijama…

Da, i to je točno. Primjerice u rujnu prošle godine, također na Rebru, liječnici su u istom tjednu presadili čak četiri srca. Jedna od navedenih transplantacija zapravo je bila retransplantacija – 61-godišnoj pacijentici je nakon 20 godina života s presađenim srcem, ono ponovno presađeno, i to u istoj bolnici gdje je taj zahvat obavila i prvi put. Retransplantacije su iznimno rijetke operacije pa je time ovaj uspjeh još i veći.

Ono što je posebno zanimljivo su i jedinstvene i revolucionarne medicinske prakse ili zahvati koji se do sada nisu radili nigde drugde u svetu.

Jedna od takvih praksi je ona koju rade u Specijalnoj bolnici Radiochirurgia u Zagrebu. Tamo, jedini u svijetu izvode radiokirurške zahvate u općoj anesteziji u kojima samo u jednom dolasku pacijenta ciljano uništavaju tumore pluća, gušterače i prostate, a da pritom ne zrače okolna tkiva i organe. Projekt se odvija u suradnji s bolnicom Merkur i sa zagrebačkim Fakultetom elektronike i računarstva, a rezultati su, kako je rekao ravnatelj bolnice Dragan Schwarz - spektakularni. Nema krvi, nema bola, nema dugotrajnog oporavka kao ni postoperativnih komplikacija. Pacijenti dođu, zahvat se napravi u jednom dolasku koji traje od 45 minuta do sat i pol i isti dan odlaze kući. Dakle, to je zapravo ambulantni zahvat kojim se liječe teški onkološki pacijenti.

prof.dr. Dinko Vidović, načelnik zagrebačke Klinike za traumatologiju

A za ovaj kratki pregled uspjeha hrvatskih liječnika ostavila sam doista jedinstven slučaj u svijetu kada je liječnički tim predvođen profesorom Dinkom Vidovićem, kirurgom - ortopedom i traumatologom, uspio pacijentici koja je stradala u automobilskoj nesreći, doslovno oživjeti nogu. Naime, u nesreći joj je dio bedrene kosti skupa s koljenom izletio iz tijela i prijetila joj je amputacija. Liječnici su osmislili detaljan plan i proveli ga u djelo u 11-satnoj operaciji pa ta mlada žena danas hoda na svojim nogama, bez ikakvih pomagala i vodi posve normalan život. Napominjem da ovakav slučaj do sada nije opisan u stručnoj literaturi pa je riječ o medicinskom presedanu.

Petra, ono što me sad još zanima, jeste, prate li hrvatski lekari najnovije tehnike i tehnologije, koriste li veštačku inteligenciju i robotiku u svom radu? Naime, znamo da je to danas nezaobilazan deo savremene medicine…

Mislim da je najbolji odgovor na ovo pitanje uspjeh što su ga prije nešto manje od godine dana ostvarili liječnici u zagrebačkom KBC-u Sestre Milosrdnice. Tada su prvi put, uz pomoć umjetne inteligencije izveli zahvat toplinskog uništavanja tumora na onkološkim pacijentima, uz korištenje najnovije tehnologije robotske ruke. Kako su tada izjavili, ova vrsta liječenja ogromna je pomoć za precizno pristupanje i najteže dostupnim i teško vidljivim tumorima uz bitno manju količinu zračenja za pacijenta.

A šta je sa manje kompleksnim situacijama – da li je veštačka inteligencija ušla i u svakodnevno zdravstvo, recimo u domove zdravlja?

Da, i to se polako počelo događati. Naime, u Hrvatskoj je u tijeku projekt AI4Health.Cro koji je pokrenut radi pružanja informacija o sigurnom testiranju AI tehnologija u zdravstvu. Za sad se AI testira u zagrebačkom Domu zdravlja Centar, gdje su, primjerice, radiologe rasteretili ispisivanja nalaza CT-a ili ultrazvuka koji znaju biti jako dugački i liječnicima uzimaju puno dragocjenog vremena. To čine programom koji zvuk pretvara u tekst, a specijaliziran je za liječnike. Osim toga, u Domu zdravlja Siget koriste posebne prijenosne uređaje - tablete koje nose u kućne posjete teško pokretnim pacijentima. To je prvi certificirani medicinski tablet u svijetu kojim se van medicinske ustanove može napraviti EKG srca, spirometrija i razne druge pretrage kao i dijeliti nalaze tih pretraga s drugim liječnicima u drugim gradovima. Dakle, AI je tu, došla je da ostane i za sada je više nego dobrodošla.

Može li veštačka inteligencija zameniti lekare, veliko je i sveprisutno pitanje danas. Stručnjaci su složni oko toga da će veštačka inteligencija jednoga dana verovatno imati taj potencijal.

Da, to je veliko i važno pitanje i u Hrvatskoj i ono je često tema brojnih panel diskusija i konferencijama. Ovdašnji stručnjaci smatraju kako će u budućnosti – koliko dalekoj vjerojatno nitko ne može reći, postojati uvjeti da AI zamijeni liječnike, no, isto tako naglašavaju kako se to ne bi smjelo dopustiti. Dodaju kako bi svi ti softveri zapravo trebali ostati 'asovi u rukavu' koji će liječnicima pomoći da nastave spašavati i unaprjeđivati ljudske živote na što kvalitetniji, brži i inovativniji način.

U današnjem podcastu gost nam je i prof. Dinko Vidović, načelnik zagrebačke Klinike za traumatologiju. Taj vrhunski stručnjak predaje na dva fakulteta, rešava najsloženije ortopedske i traumatološke slučajeve, a ima 46 godina. Trenutno je u Kelnu gde će mu biti uručena jedna važna strukovna nagrada.

Što ova nagrada znači za vas? Koliko je u vašem poslu zapravo važna potvrda međunarodne stručne javnosti?

"Nisam očekivao nagradu, moram priznati u svom prilično gustom svakodnevnom rasporedu. Nisam našao ni vremena da se prijavim puno prije nego doslovce u pet do 12. Nisam očekivao da će moji najzahtjevniji slučaj biti prepoznati kao najzahtjevniji na svijetu. Nagrada mi je važna jer dolazi od AO organizacije, što je u neku ruku ekvivalent Oscaru u filmskoj umjetnosti. Danas smo svjedoci poplave onoga što ja nazivam "mcDonalds medicina" jer, radi pristupa društvenim mrežama, svatko sam sebe može i proglašava ekspertom. Međutim, istina je i stvar je u tome da u mojoj struci nema wunderkinda, niti se uspjeh postiže slučajno i preko noći, tako da je ovo prvo mjesto od najvažnije stručne organizacije Ortopedije i Traumatologije doista doživljavam kao veliko priznanje", iskreno objašnjava Vidović.

Posljednjih godina je velik broj doktora i ostalog medicinskog osoblja iz Hrvatske, ali i iz zemalja regije, otišao u inostranstvo i Njemačku. Da li u bližoj budućnosti vidite poboljšanje usluga i smanjenje odlazaka? S obzirom da ste vi jedan od onih koji je ostao u Hrvatskoj?

"Pa mislim da se svoje mjesto pod suncem može naći i u Hrvatskoj, pogotovo u medicini. Svjedoci smo toga da se uvjeti rada u Hrvatskoj značajno poboljšavaju. Kad govorimo o medicini, svojevremeno sam i ja kontemplirao s mogućnošću odlaska van. Međutim, kvaliteta života, a i razina napretka u medicini u Hrvatskoj je dosta dobra, tako da ne vidim tu prijeke potrebe. To je, naravno, moje mišljenje. Svatko ima svoje razloge zašto odlazi. Mislim da treba iskusiti rad i boravak u inozemstvu kako bi se stekla i određena iskustva, odnosno kako bi se iz sustava koji nije savršen, a ni u inozemstvo nije sustav savršen jer sam i sam bio pa mogu to posvjedočiti, možete upiti one najbolje dijelove i pokušati ih prenijeti u sustav u kojem radite."

I šta po vama čini vrhunskog hirurga kojeg kvalitete? Šta on mora da ima?

"Teško pitanje... Je li dobar kirurg onaj koji je operirao veliki broj operacija ili onaj koji ima najmanje komplikacija? Možda operira taj kirurg veliki broj malih jednostavnih zahvata, s obzirom da operira samo jednostavne zahvate, jednostavne slučajeve nema ni komplikacija, ali nema većih komplikacija. Je li dobar onaj koji, primjerice, zna puno teorije, odnosno u svakom trenutku je "up-to-date" ili je onaj koji je praktičar, odnosno da tako kažem zanatski dobro izvodi nekoliko zahvata, ali teško rješava komplikacije i ne prati nove trendove u struci? Vjerojatno je vrhunski kirurg onaj koji ujedinjuje sve pozitivne osobine i vrlo je važno, međutim, da bude sposoban za iskreni timski rad i požrtvovnost i da nikada ne odustaje ni od struke, ni od principa, a ni od pacijenta. Mislim da bi to bila definicija vrhunskog kirurga", zaključuje.

Što nam je još ispričao, poslušajte u cijelom podcastu.