Tajne svjetionika u Hrvatskoj-radno mjesto i turistički dragulj. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 14.08.2024. 25:19 Min.. Verfügbar bis 14.08.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Tajne svjetionika u Hrvatskoj - radno mjesto ali i turistički dragulj
Stand: 14.08.2024, 15:50 Uhr
Maja Marić, Ivana Zrilić, Nada Pester
Svjetionici su masivni objekti nautičke signalizacije koji "donose svjetlo" kada je najpotrebnije. Oni su i pjesnička metafora za nadu, ali su i idealna turistička lokacija za bijeg od svakodnevice. Koliko svjetionika ima Hrvatska, pod čijom su nadležnošću i možete li zaista prenoćiti u jednom, donose Maja Marić i Ivana Zrilić. Profesor Jurica Gašpar priča o tome kako je inspiraciju za svoju monografiju "Legende svjetla" pronašao upravo odrastajući - na svjetionicima.
Kada zamislite idealan odmor, možda ste nekad pomislili na odmor na svjetioniku uz šum mora i valova i pogled u daljinu gdje se spaja more i nebo. Ali dok neki, na tim često udaljenim mjestima, uživaju u danima svog odmora, neki tamo i dalje rade. Što znači da tamo i žive. Ali koja je priča iza svjetionika? Ti veliki objekti, neophodni za nautičku signalizaciju, ostaju u svojoj prvotnoj ulozi - smanjenju opasnosti plovidbe Jadranskim morem.
Najstariji postojeći svjetionik u Hrvatskoj nalazi se kraj Poreča, na malom otoku koji nosi ime sv. Nikola. Svjetionik visok 15 metara izgrađen je 1403. godine odlukom mletačkog senata. Na otoku se nalazio benediktinski samostan, pa su fratri svakodnevno palili vatru kako bi svjetionik bio vidljiv noću. U 17. stoljeću vatra je zamijenjena fenjerom, da bi isti svjetionik za vrijeme Austro-Ugarske izgubio na značenju.
Dana 17. travnja 1818. započinje s radom najstariji svjetionik u Hrvatskoj - svjetionik Savudrija. Uključujući njega, tijekom 19. st pod vlašću Austro-Ugarske izgrađeno je 57 svjetionika na području današnje Hrvatske.
Od 90-tih godina prošlog stoljeća svjetionici se automatiziraju, čime počinje modernizacija pomorske signalizacije, ali počinje i polagano umiranje zanimanja svjetioničara. Danas samo 16 svjetionika ima posadu, dok su prije samo tridesetak godina bili mjesto stanovanja nekoliko generacija određenih obitelji, i tako punih 200 godina.
Jurica Gašpar, prof. povijesti i geografije
Ali da sada ja tu ne duljim, a gosti čekaju, više o životu na svjetioniku reći će nam Jurica Gašpar koji je na njima odrastao, ali prije njega kolegica Ivana Zrilić objašnjava u kakvom su stanju hrvatski svjetionici danas i možete li u jednom od njih provesti par dana odmora.
Ivana, mogu dodati da si ti baš prava osoba za ovu temu - živiš i sama pokraj mora, u Zadru. Reci nam, koja bi uopće bila definicija svjetionika?
Svjetionici su definirani kao najveći i najznačajniji objekti pomorske signalizacije koji omogućuju sigurnu dnevnu i noćnu plovidbu određenim morskim područjem. Izgrađeni su na najistaknutijim ili najudaljenijim točkama hrvatskog teritorijalnog mora. Sastoje se od kamenih zdanja s uočljivom kulom. Uglavnom su opremljeni s glavnim i rezervnim svjetlom. Domet glavnog svjetla je do 30 milja. Neki svjetionici su opremljeni uređajem s radarskim odrazom i detektorom i sirenom za maglu. Svi svjetionici su automatizirani i nadzirani putem sustava daljinskog nadzora. Međutim, zbog značaja svjetionika za sigurnost plovidbe, kao i zaštite svjetioničarskih zgrada od propadanja, na 16 svjetionika se još uvijek nalazi svjetioničarska posada, i to po jedan ili dva svjetioničara u smjeni.
Gdje sve ima svjetionika, jesu li svi baš tako daleko jer kada pomislimo na svjetionik ili kako u Dalmaciji kažu lanternu prva slika je odsječenost od stresa i civilizacije i mjesto koje je jako daleko. Je li to uvijek tako?
Svjetionici su raspoređeni na različitim mjestima duž obale. Treba reći da nisu svi daleko. Evo u Zadru imamo svjetionik u gradu, nalazi se u gradskoj četvrti Borik. Vrlo blizu svjetionika nalaze se ugostiteljski objekt i pokoja kuća tako da to uopće nije daleko. Naravno imamo svjetionike koji su na jako udaljenim otocima. Imamo i svjetionike na otocima koji su s kopnom spojeni s mostom pa je to također jedna zanimljiva situacija. To je na neki način blizu zbog dostupnosti i daleko zbog mira i tišine. Postoji i svojevrsna podjela na kategorije. Prva kategorija su vanjski otoci, to su svjetionici na najudaljenijim otocima, druga kategorija su svjetionici na kopnu, primjerice oni koji se nalaze na otocima koji su povezani kopnom, tj. mostom, treća bi bili otoci koji imaju dobru infrastrukturu a četvrta oni koji su na kopnu.
Jurica Gašpar i Igor Goić na Palagruži
Koliko svjetionika ima na Jadranu i tko upravlja njima?
Na Jadranu je ukupno 50 svjetionika, dijelom svjetionika upravlja Plovput, dio ih je pod koncesijom ili ugovorom između Plovputa i zakupnika. Plovput je državna tvrtka koja se bavi održavanjem plovnih putova, radom svjetionika i nizom drugih djelatnosti. Baš te dodatne aktivnosti uključuju najam svjetionika kao turistički smještaj. Zimi je to malo teže jer većina svjetionika baš i nema grijanje. Ipak je takav odmor nekako realniji ljeti ili barem u ljepšim i toplijim danima u godini. U prošlosti su svjetionici bili značajni za moreplovce, a danas i za turiste željne drukčijeg odmora. U Hrvatskoj su se počeli koristiti u turističke svrhe od 2000. godine.
Heliograf na Palagruži
Postoje neki svjetionici koji su bili u ponudi za boravak a sada više nisu. O čemu se tu radi, zašto je to tako?
Tako je, postoji još jedna zanimljivost, zapravo aktualnost. Naime, nekim je svjetionicima poput Lanterne na Viru istekao desetogodišnji ugovor. Prošlo ljeto je donesen novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ali Zakon čini se nije do kraja riješio sve nejasnoće oko pomorskog dobra. Razgovarala sam s dosadašnjim korisnicima koncesije na Viru i rekli su mi da čekaju novi pravilnik kako bi se pokušali prijaviti na novi natječaj. Taj slučaj nije jedini pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se priča odviti jer svjetionici vape za ulaganjima, turizam se promijenio, gosti su sve zahtjevniji i žele ovakav oblik turizma u bijegu od svakodnevnog stresa.
E sad, tko će pomiriti interes ulaganja u ova dragocjena zdanja, Plovputove ili koncesijske naknade, i želju turista za zaista jedinstvenim odmorom preostaje vidjeti…
Profesor povijesti i geografije Jurica Gašpar na svjetionicima je sve, samo ne turist. Poznavatelj je života na svjetionicima, na njima je i odrastao, autor je monografije "Legende svjetla", a s Igorom Gojićem, iskusnim kolegom snimateljem, upustio se i u projekt snimanja filma o svjetionicima.
- Knjiga i taj projekt se zovu "Legende svjetla". U hrvatskom jeziku legenda ima dvojako značenje. Legenda je priča koju netko prenese na nekoga drugoga, ali nije zapisana i kad nestanu ti ljudi, priče ostanu legende jer nisu dokumentirane, a inače sve što je dokumentirano zove se povijest. S druge strane, drugo značenje te riječi legenda je za čovjeka kojeg iznimno poštuješ, koji je specifičan i kojeg zovemo legendom od čovjeka zato što je baš drugačiji od drugih, na pozitivan način. Ja bih, recimo, u toj riječi sažeo svjetioničare koji su tu da bi nekome donijeli svijetlo. Tim pomorcima to svijetlo nešto znači, čak i u današnje moderno vrijeme kada vi imate automatsku navigaciju, satelite i sve druge opcije, to svijetlo je i dalje potrebno i na mnogim svjetionicima, iako su čak neki i ugašeni, vratili su se ljudi jer te zgrade treba i održavati te zgrade koje su građene prije 200-tinjak godina i dalje opstaju upravo zahvaljujući ljudima. A prije svega treba zahvaliti graditeljima. Ti graditelji koji su to gradili, znali su što rade. Ja bih rekao da mnogi danas bi mogli učiti upravo od tih ljudi. Gradnja svih tih svjetionika na Jadranu, mi smo izračunali, košta daleko skuplje nego autocesta između Zagreba i Splita.
Za kraj, izdvojimo, koje su neke osnovne informacije koje treba znati ako netko razmišlja o odmoru na svjetioniku?
Iako zvuči vrlo atraktivno i idilično, ovaj smještaj vas ipak neće razmaziti. Na svjetionike se treba ponijeti hrana. Uglavnom je to tako. Negdje se to može organizirati prije vašeg dolaska i komotnije a negdje to baš i nije praktično, ovisi gdje se svjetionik nalazi i kakve se usluge na tom svjetioniku nude. Također, zlatno pravilo je da se na svjetionicima postupa štedljivo s vodom. Treba uzeti u obzir još jednu činjenicu. Ako se slučajno dogodi da vam vremenske prilike ne idu na ruku, morate biti svjesni da ne možete doći i otići kad poželite jer na svjetionicima je apsolutni vladar ipak priroda, a ne čovjek.
