Milorad Dodik - od političke nade do lica s tjeralice. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 07.04.2025. 27:55 Min.. Verfügbar bis 07.04.2026. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Milorad Dodik - od političke nade do lica s tjeralice
Stand: 07.04.2025, 18:44 Uhr
Nenad Kreizer, Dragan Maksimović, Boris Rabrenović
Milorad Dodik već godinama skrbi za negativne medijske napise i simbol je političke krize u Bosni i Hercegovini. Najnoviji skandal vezan je uz protjerivanje njemačke državne tajnice s teritorija Republike Srpske. No koji je izlaz iz serije kriza koje svojim postupcima uzrokuje predsjednik RS-a? I kako se Milorad Dodik iz političke nade pretvorio u noćnu moru Zapada. Nenad Kreizer razgovara s analitičarem Željkom Raljićem i reporterom Draganom Maksimovićem.
Više od mjesec dana prošlo je od presude predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, ali i naloga za privođenje i središnje tjeralice koju je Sud Bosne i Hercegovine raspisao za Dodikom, predsjednikom entitetskog parlamenta Nenadom Stevandićem i premijerom Republike Srpske Radovanom Viškovićem. Sva trojica su i dalje na slobodi, a u međuvremenu je Interpol odbio raspisati međunarodnu potjernicu, zbog političkog procesa. Iako postoji unutrašnja tjeralica središnjih vlasti u Sarajevu, Dodik putuje po svijetu, bio je u Izraelu, ali i Moskvi, gdje se sastao s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom. Također je bio i u Beogradu nakon raspisivanja tjeralice.
U međuvremenu je došlo do još jednog skandala u koji je umiješana njemačka državna tajnica za Europu u ministarstvu vanjskih poslova Anna Lührmann. Ona je u četvrtak s novom austrijskom ministricom vanjskih poslova Beatom Meinl-Reisinger tijekom boravka u Sarajevu najavila zabranu ulaska Milorada Dodika i premijera i predsjednika skupštine RS Stevandića i Viškovića na teritorij Austrije i Njemačke.
Nakon toga se Lührmann uputila u Banja Luku na prije dogovoren sastanak s predstavnicima opozicije u RS. No tada je nastao problem jer je MIlorad Dodik odmah recipročno proglasio njemačku političarku nepoželjnom osobom. Na što po međunarodnim pravilima nema ovlasti jer Republika Srpska nije samostalna država. Lührmann iz njemačke stranke Zeleni je nakon toga na društvenim mrežama objavila kako su Dodikovi ljudi prijetili njezinoj delegaciji te najavila posljedice.
To je najnovija epizoda u skandalima i provokacijama bogatoj karijeri Milorada Dodika koja je zapravo počela obećavajuće. No prije nego zavirimo ispod površine i pokušamo dokučiti tajne Milorada Dodika, od našeg reportera Dragana Maksimovića saznajemo što se to zapravo dogodilo krajem prošlog tjedna u Banja Luci.
Željka Cvijanović i Milorad Dodik sa premijerom Republike Srpske Radovanom Viškovićem i predsjednikom entitetskog parlamenta Nenadom Stevandićem
Dragane šta se tačno desilo i kako je moguće da se ovakav diplomatski skandal dogodio.
Pitanje je da li je bilo šta ovdje više skandal i da li ijedan potez koji napravi vlast u Banjaluci može da iznenadi. Njemačka državna sekretarka za evropske poslove i klimu došla je u posjetu BiH zajedno sa šeficom austrijske diplomatije krajem prošle sedmice. Ispostaviće se da posjeta nije protokolarna i da su ove dvije političarke zapravo donijele ne baš tako dobre vijesti za rukovodstvo RS za kojim je raspisana potjernica. Trojcu Dodik, Stevandić, Višković, za kojim Sud BiH traga već nekoliko sedmica, zabranjen je ulazak u Njemačku i Austriju. Razlog je napad na ustavni poredak BiH, sprečavanje nastavka evropskog puta i sva one kvalifikacije koje idu uz to. To je, kako se i očekivalo, izazvalo oštre reakcije u Banjaluci, a drugi dan posjete državne sekretarke Lirman bio je prilika da se poravnaju računi. U trenutku kada se trebala sastati sa opozicijom, stiglo je naređenje sa vrha da se Lirman proglasi personom non grata i da je policija isprati iz RS. To je dan kasnije potvrdio i predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić.
„Jutros je sa aerodroma ispraćena njemačka ministarka, aerodroma u RS. Ona je i došla na taj aerodrom, bez ijedne diplomatske najave, da to ne zna niko. Kao da dolazi u tajnoj službi, ali je pregledom pasoša ustanovljeno da ima diplomatski pasoš pa je na propisan način uvedena u RS uz poštovanje. I ispraćena je sa poštovanjem sa napomenom da je uvrijedila našu zemlju. Tako to rade kulturni ljudi“.
Čuli smo predsjednika Narodne skupštine RS Nenada Stevandića. Dragane, kako je reagovala njemačka državna sekretarka Ana Lirman?
Nekoliko časova nakon što je napustila Banjaluku, Lirman je na društvenim mrežama poručila.
„Dodikovo secesionističko djelovanje je neprihvatljivo. Pred kraj moje posjete Banjaluci, Dodik je još jednom demonstrirao destruktivni pristup. Njegovi predstavnici su zaprijetili meni i mojoj delegaciji nasiljem. To je znak slabosti. Dodik je sve izolovaniji i nedostaje mu podrška građana RS“.
Njemačka državna tajnica za Europu u ministarstvu vanjskih poslova Anna Lührmann
Čuli smo šta je poručila njemačka državna tajnica zadužena za klimu Ana Lirman. Kakva je trenutna situacija, da li se nazire uopšte rješenje krize. Bilo kakav rasplet događaja.
BiH je upala najveću krizu do sada i bojim se da bez ozbiljnih reformi i rekonstrukcija, teško da će biti moguće brzo raspetljati ovaj gordijev čvor. Imamo otvorenih nekoliko frontova. Prvi je ovaj sudski proces, ali potjernica koja je raspisana za političkim trojcem iz RS. I dalje niko ne može da sprovede naredbu Suda za hapšenjem iz straha zbog sukoba državne i entitetske policije. Za to vrijeme Dodik slobodno prelazi granicu, putuje u Izrael, u Moskvi se sastao sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom, koji je Dodiku, prema njegovim riječima dao punu podršku. I dalje je stava da neće napustiti RS dok god ima podršku naroda. Sa druge strane, zbog ove situacije i činjenice da je Dodikov SNSD bio dio koalicije na državnom nivou, već mjesecima institucije ne funkcionišu jer su delegati SNSD sve blokirali, svaku sjednicu.
U međuvremenu su stranke iz Federacije okupljene u tzv. Trojku, pokušale osiguraju novu parlamentarnu većinu sa opozicijom u RS.
Da, ali je problem što HDZ BiH uslovljava ovu realizaciju maksimalističkim zahtjevima, poput Izbornim zakonom kojim bi se osigurao tzv. legitimni predstavnik Hrvata u Predsjedništvu BiH.
Dodajmo ovom jednu bitnu činjenicu koju ovih dana izgovaraju mnogi analitičari, a koja pokazuje da je Dodik svojim potezima možda i potpuno ogolio nefunkcionalnost države i institucija koje su stvorene u Dejtonu pod patronatom Amerikanaca. Suština je da nijedna institucija na državnom nivou ne funkcioniše onako kako je zamišljeno prije 30 godina, a da su međunarodni predstavnici, bili oni oličeni u OHR-u i američkom interesu, gotovo tri decenije nametali zakone u jednoj suverenoj zemlji. Problem je što su svi ti zakoni prihvaćeni u državnom parlamentu podrškom i Srba i Bošnjaka i Hrvata i što se samo na taj način mogu mijenjati.
Austrijska ministrica vanjskih poslova Beate Meinl-Reisinger
Dragane, ovdje je možda najbolji trenutak da se vratimo nekoliko decenija unazad i da onima koji to ne znaju objasnimo politički put Milorada Dodika. Kakao je moguće da je čovjek koji je je od biznismena i reformatora koji teži ka Evropi i daška svježeg vjetra, stigao do američke crne liste i optuženičke klupe.
Pa evo sada će dvije decenije u kontinuitetu vladavine Milorada Dodika, ali njegov početak ne bi se mogao povezati sa ovim što je danas. Košarkaš, zatim biznismen, Dodik potiče iz zemljoradničke porodice. 1990. je završio političke nauke u Beogradu, bio u rukovodstvu opštine Laktaši kod Banjaluke, a nakon što se priključio reformskim snagama Ante Markovića, koji se zalagao za opstanak Jugoslavije, na prvim višestranačkim izborima u predvečerje raspada Jugoslavije, Dodik je izabran za srpskog poslanika u skupštini Savezne republike Bosne i Hercegovine, uglavnom na krilima retorike suživota, evropske budućnosti i suživota. Za to mu je bila prišivena etiketa „izdajnika srpskog naroda“.
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Dodik je 1996. godine formirao Stranku nezavisnih socijaldemokrata, iz koje je kasnije oformljen Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), čiji je Dodik, do danas ostao predsjednik.
Bio je jedan od rijetkih političara među Srbima koji je insistirao na procesuiranju ratnih zločinaca. Javno je tražio hapšenje i izručenje Karadžića i Mladića u Hag. Danas su mu ratni zločinci nacionalni heroji, a država BiH nakaradna konstrukcija međunarodne zajednice.
Opozijske stranke nisu se pojavile na sastanku kojeg je sazvao Milorad Dodik.
Kada je prvi put došao na vlast?
Dodik je nesvjesno iskoristio tadašnji politički sukob Banjaluke koje je vodila Biljana Plavšić i tvrdolinijaša SDS-a sa Pala. 1998. godine tadašnji predsjednik Narodne skupštine RS Dragan Kalinić i srpski član Predsjedništva BiH Momčilo Krajišnik, dolaze u Beograd na poziv tadašnjeg predsjednika Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića, koji im je rekao da će im sada dovesti novog predsjednika vlade. Kada je Milošević rekao da se radi o Mladenu Ivaniću, Krajišnik i Kalinić, tadašnji kreatori politike SDS-a, odbili su uz obrazloženje da se radi o britanskom špijunu.
„E onda ćete umjesto jednog finog profesora, sada dobiti jednog razarača koji se zove Dodik“, rekao im je tada Milošević.
U ovom podcastu o implikacijama najnovijeg diplomatskog skandala govorimo s političkim analitičarem iz Banja Luke Željkom Raljićem.
Željko, kako vi gledate na posljednji potez čelništva Republike Srpske i protjerivanje njemačke državne tajnice u Ministarstvu vanjskih poslova, zapravo visoke diplomatkinje?
Odgovornost postoji na obje strane. Mi smo mogli čuti različita tumačenja o ovoj situaciji, ali čini mi se da, bez obzira na potez koji je povukao Milorad Dodik i koji je prerastao u diplomatski skandal, čini mi se da imamo situaciju da dvije ministarke koje su došle u Bosnu i Hercegovinu, odnosno ministarka koja je došla u Republiku Srpsku nije znala gdje dolazi. Mislim da je na neki način zloupotrijebljena. Ovo donekle pokazuje i na određenu političku krizu u samoj Europskoj uniji koja, čini mi se, pokušava da pokaže mišiće na Bosni i Hercegovini jer na svim drugim poljima, kada govorimo o geopolitici i o širem planu, o problemima sa Ukrajinom, Rusijom i tako dalje, joj ne ide baš najbolje. Kada je Balkan u pitanju, tu treba uvijek biti oprezan. Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, čini mi se da treba biti i još oprezniji. Već sam rekao da se bojim da ministarske nisu znale gdje dolaze i da nisu bile adekvatno pripremljene. Činjenica je da su one došle i ovdje saopštile da su uvedene sankcije Miloradu Dodiku i njegovim saradnicima, što, naravno, nije moglo da ne izazove određene reakcije. Ponavljam, pokazivanje mišića u diplomatiji nije uvijek najsretnije rješenje, uvijek je bolje da se prije toga razgovara. Činjenica je da mi imamo situaciju u kojoj je predsjednik Republike Srpske i osuđen, ali i čitava ta procedura, odnosno proces koji je vođen protiv njega nije mogao proći bez politike. Sve tri strane u Bosni i Hercegovini igraju svoju određenu igru i čini mi se da je ovo samo situacija koja pomaže Miloradu Dodiku da u domaćoj javnosti ostavi utisak kako je on i dalje snažan, makar taj svoj bijes iskazivao i na njemačkoj i austrijskoj ministarki.
Međutim, Dodik nije bio razarač za međunarodnu zajednicu, posebno ne za Amerikance koji su mu od početka davali podršku i predstavljali ga kao jedinog čovjeka koji može da doprinese stabilnosti i boljem životu.
Čak je i tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, nakon arbitražne odluke za Brčko, rekao da je nakon više godina „konačno došao normalan Srbin“. Američka državna sekretarka Medlin Olbrajt, tada je Dodika opisala kao „dašak svježeg vjetra u Bosni“.
Milorad Dodik došao je na vlast pod nevjerovatnim okolnostima. Nakon što je SDS odbio Ivanića za mandatara za sastav vlade, 18. januara 1998. godine, sa samo dva poslanika u skupštini Republike Srpske, Biljana Plavšić mu je dala mandat za sastav nove vlade.
SDS je te večeri na sada već istorijskoj sjednici u Bijeljini napustio zasjedanje, ali su zamjenici rukovodstva parlamenta nastavili zasjedanje sa 41 poslanikom. Falio im je jedan glas. Međunarodna zajednica nije ništa prepuštala slučaju, pa su vojnici SFOR-a, tadašnjih mirovnih snaga u BiH, osigurali prevoz poslanika Franje Majdandžića, koji je ranije napustio sjednicu i vratili ga nazad. On je bio presudni 42. glas koji je Dodiku osigurao premijersku poziciju. Zbog toga protivnici Milorada Dodika i danas koriste ovu anegdotu, u kontekstu dolaska na vlast „na tenkovima SFOR-a“.
Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik
Kako se dogodilo da Dodik postane toliki balast upravo toj međunarodnoj zajednici?
Sve se počelo događati nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. Tada počinje i kampanja za izbore u Bosni i Hercegovini, u kojoj Milorad Dodik počinje na dnevni red iznositi pitanje statusa Republike Srpske. Na krilima obećanja referenduma o samostalnosti, Dodik je na izborima 2006. godine do nogu potukao političke protivnike i osvojio apsolutnu vlast u parlamentu RS.
Iako je prijetnje referendumom koristio gotovo na dnevnoj bazi od dolaska na vlast 2006. godine, prva ozbiljna prijetnja uslijedila je 2011. godine referendumom o pravosuđu. Kriza je prevaziđena dogovorom sa tadašnjom visokom predstavnicom za spoljnu politiku i bezbjednost Ketrin Ešton, koja je došla čak u Banjaluku da spriječi tu namjeru. Reforma pravosuđa koju je dogovorila Eštonova, ubrzo je propala, a Dodik nastavio sa pričom o referendumu.
Nakon 2014. godine, stav međunarodne zajednice prema Dodiku dobija potpuno drugačije obrise, posebno nakon što je i pored upozorenja Brisela i Vašingtona, 2016. sproveo prvi i do sada jedini referendum koji se odnosio na 9. januar kao Dan Republike Srpske, kojeg je kao datum Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.
Pored svih tih sankcija, da li je ozbiljna podrška od pojedinih saveznika koju Dodik dobija?
U svim ovim procesima Dodik je nakon mjesta predsjednika vlade 2006. godine, četiri godine kasnije izabran za predsjednika RS, gdje je ostao u dva mandata. 2018, izabran je za člana Predsjedništva BiH, a 2022. ponovo je izabran za entitetskog predsjednika, najavivši istu kandidaturu na izborima naredne godine.
Na mjestu srpskog člana Predsjedništva BiH zatekle su ga američke sankcije, koje su uvedene prvo zbog održavanja referenduma, a kasnije i zbog prijetnje Dejtonskom mirovnom sporazumu kroz prijetnje secesijom. Sankcijama se pridružila i Velika Britanija, a pored Dodika, na crnoj listi je završilo kompletno rukovodstvo Republike Srpske. U međuvremenu je gradio jake političke veze sa Rusijom i Mađarskom ali i susjednom Srbijom, odakle kako sada stvari stoje ima bezuslovnu podršku srbijanskog rukovodstva. Ali se ovdje postavlja pitanje da li bi te podrške bilo u tolikoj mjeri da rukovodstvo Srbije ne prolazi kroz institucionalnu krizu, odnosno da im je kriza u BiH i cijela situacija sa presudom odlična za prebacivanje fokusa sa protesta u Srbiji na tzv. odbranu nacionalnog jedinstva. U tom političkom miksu, Dodik je je sve više gubio partnera u zemljama EU, odakle sada traže snažniju reakciju u razrješenju krize kroz privođenje Dodika pravosudnim organima BiH.
