Vijesti o utopljenim izbjeglicama koje ginu na putu ka Europskoj uniji do sada uglavnom dolaze sa Sredozemlja preko kojeg migranti sa sjevera Afrike plovilima pokušavaju prijeći Sredozemno more kako bi se domogli Europske unije. Uglavnom Španjolske, Italije i Grčke. Druga pomorska ruta odvija se iz zemalja zapadne Afrike prema Kanarskim otocima koji pripadaju Španjolskoj, pa su tako ovi izolirani otoci ispred afričke obale zapravo dio Europske unije.
No vijesti o izbjeglicama koje život gube u vodenoj stihiji dolaze i s Balkana. Prema posljednjim podacima dvanaestoro izbjeglica uglavnom iz Sirije i Egipta, utopilo se nakon što se njihov čamac prevrnuo na rijeci Drini kod Ljubovije. Petnaest izbjeglica se spasilo i smješteni su u jedno prihvatilište za izbjeglice. Svi oni su, kako se pretpostavlja preko Bosne i Hercegovine pokušali ući na teritorij Hrvatske tj. Europske unije.
Ova nesreća je ponovno bacila svjetlo na tzv. Balkansku rutu, trasu kojom se izbjeglice iz cijelog svijeta, ali prije svega s Bliskog i Srednjeg istoka, pokušavaju domoći Europe nadajući se izbjegličkom statusu.
Posljednjih mjeseci oči zapadne Europe bile su uperene pojačano na tzv. istočnu rutu preko Slovačke, Češke i Poljske, zemalja preko kojih je najveći dio neregularnih migranata dolazio do Njemačke. Preko tzv. Balkanske rute, prema podacima Srbijanske vlade, broj migranata je osjetno opao posljednjih godine. Prošle godine je zabilježeno oko 10.400 ilegalnih ulazaka u Srbiju što je 70 posto manje nego 2022. Ovom rutom se najviše koriste ilegalni migranti iz Sirije, Afganistana, Turske, Maroka i Pakistana. Rutom preko Sredozemlja se najviše koriste migranti iz Afrike.
Koliko je pitanje humanitarnih migracija i dalje aktualno pokazuju i predizborne kampanje za predstojeće izbore u istočnonjemačkim saveznim pokrajinama. Ovdje upravo one stranke koje tematiziraju i izbjegličku problematiku, poput Alternative za Njemačku ili Saveza Sahra Wagenknecht, bilježe najveće uspjehe. Koja je budućnost migracija preko Balkanske rute govorim u ovom podcastu s jednim od suosnivača organizacije SOS Balkanorute Petrom Rosandićem iz Beča. Ali prvo od kolege Amira Sužnja iz Sarajeva saznajemo detalje tragedije koja se prošlog tjedna odvijala na Drini.
Amire kojim informacijama u ovom trenutku raspolažu sigurnosne agencije u Srbiji i Bosni i Hercegovini?
Ovo je doista najveća tragedija na Drini, toj opasnoj prepreci na putu migranata do zapadne Evrope, iako je u toj rijeci u posljednjih pet-šest godina stradalo nekoliko desetina migranata. Izvučeno je 12 beživotnih tijela, među njima i jedna devetomjesečna beba i, kako se pretpostavlja, njena majka. 18 migranata, 16 iz Egipta i dvoje iz Sirije, koji su preživjeli prevrtanje čamca, privedeno je u Policijsku upravu u Zvorniku, s bosanske strane granice. Policijski operativci namjeravali su da na osnovu njihovih iskaza saznaju koliko je ljudi uopšte bilo na čamcu. Postojale su pretpostavke da su nestale još četiri osobe, ali to nije bilo moguće pouzdano utvrditi. Dosadašnja istraga pokazala je da je velika grupa migranata po noći pošla u dva čamca iz mjesta Drlače na srbijanskoj obali i da se jedan od njih prevrnuo u mraku. Istraga je u petak obustavljena jer preživjeli migranti tvrde da nema više nestalih. Ipak, nije isključeno da će potraga biti nastavljena ako se utvrdi drugačije. Vođa spasilačkog tima na vodi Uprave Civilne zaštite Republike Srpske Vladan Rankić potvrdio je da postoje nejasnoće oko broja migranata na čamcu.
"Ja ne pamtim ovakvu tragediju odjednom, znači. Dešava se jedno, dvoje lica, ali ovo ostalo ja nisam zapamtio. Prešli smo obje obale. Mi nemamo tačnu informaciju za koliko se tijela traga tako da, dok države, i Bosna i Srbija to između sebe ne riješe, ne usaglase taj broj, mi tu informaciju nemamo" - rekao je.
Prema medijskim izvještajima s mjesta nesreće, ovo je šok i za stanovništvo, koje je, naravno, i ranije susretalo migrante i suosjećalo sa nesrećom tih ljudi, ali se nije suočavalo sa ovakvim tragedijama. Kako su sve ovo doživjeli građani u blizini mjesta nesreće?
Ova nesreća teško je pogodila stanovništvo na obali Drine. Neki od njih su iz svojih kuća – ne možemo reći gledali jer se sve dešavalo u mrkloj noći – ali slušali tu potresnu dramu nesretnih ljudi, koji su pokušali preći Drinu. Iako je u Bosni i Hercegovini velika suša, Drina je uvijek plahovita i opasna, što dobro znaju oni koji uz nju žive. Zbog toga je i ova nesreća teško pala stanovnicima uz rijeku.
Nekako je u sjeni te velike tragedije ostalo pitanje – tko je odgovoran za tu nesreću, odnosno, kome su migranti plaćali za prelazak preko Drine?
To i jeste ključna dilema u čitavom spletu nepoznanica i nerazjašnjenih okolnosti ove velike nesreće. Policijski krugovi, kako se čini, zasad svjesno drže to pitanje po strani, ali se, prema nezvaničnim informacijama, radi upravo na otkrivanju te krijumčarske mreže. Sve je u ovom trenutku još nezvanično i sa mnogo upitnika, ali pojedini novinari, koji imaju izvore u policiji, kažu kako se vjeruje da je osoba ili više njih, koje su pokušale da prokrijumčare čamce s migrantima preko Drine, iz Bosne i Hercegovine, odnosno s područja Republike Srpske.
Zna li se njihova sudbina?
Vjeruje se da su jednostavno pobjegli s mjesta nesreće nakon prevrtanja čamca, a među pronadjenim žrtvama utapanja nema nikoga koga istražni organi mogu identifikovati kao krijumčare. Međutim, očigledno je da postoje krugovi koji za novac prebacuju migrante uz sve rizike da se dogodi nesreća poput ove i na policijskim organima obje zemlje, i Srbije i Bosne i Hercegovine, je da prekinu te krijumčarske kanale i spriječe moguće slične tragedije. Komandir jedinice Granične policije Zvornik Eldin Smailagić nagovijestio je da će to biti jedan od najvažnijih segmenata u istrazi ove nesreće.
"Policijski službenici Granične policije BiH su poduzimajući redovne aktivnosti nadzora evidentirali događaj u kojem su za sada nepoznate osobe sa teritorije Republike Srbije u Bosnu i Hercegovinu pokušale prokrijumčariti određeni broj osoba, ilegalnih migranata. U jednom momentu došlo je do prevrtanja čamca u kojem se nalazio veći broj osoba. O svemu naprijed navedenom obaviješteno je Tužilaštvo BiH, te se u ovom trenutku poduzimaju sve mjere i radnje u rasvjetljavanju ovog događaja", rekao je Eldin Smailagić.
Amire, rekao si da su preživjeli migranti prebačeni u policijsku stanicu s bosanske strane. Šta je njihova daljnja sudbina?
Oni su već u petak upućeni u migrantske centre u Sarajevu, gdje su nad njima provedene sve propisane radnje i aktivnosti. Međutim, iz policijskih struktura već su najavili da će ovi ljudi u skladu sa standardnim procedurama za ilegalne migrante biti deportovani, prvo u Srbiju, a onda u zemlje iz kojih su pošli.
Iako nije nepoznato da su ilegalni migranti i ranije preko Drine nastojali preći iz Srbije u Bosnu - bilo je i ranije smrtnih slučajeva - tako masovne grupe na tom prodručju bar dosad nisu ranije zabilježene. Što kažu istražni organi što se to događa na tom dijelu toka Drine?
To je direktna posljedica ranijih mjera kojima su spriječene ilegalne migrantske rute na granici Srbije sa Mađarskom, Rumunijom i Hrvatskom preko Dunava. Sigurnosne strukture tih zemalja praktično su te puteve učinile neprohodnim/nemogućim, potpuno zatvorenim, pa je migrantima koji dođu u Srbiju jedina preostala mogućnost prelazak u Bosnu i Hercegovinu, a tamo se može samo preko Drine. Građani s obje strane granice u području Ljubovije i Bratunca svjedoče da u posljednje vrijeme nisu vidjeli veće grupe migranata. Međutim, okolnosti se mijenjaju, a uz to, ilegalni prelasci se uglavnom odvijaju noću potvrdio je direktor beogradskog nevladinog Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila Radoš Đurović.
On kaže: "Samim tim cela migracija onda se usmerila ka Bosni i Bosna je, da kažem, glavna destinacija za mnoge koji pokušavaju da pređu iz Srbije i nastave put dalje. Prema našim procenama, preko 25 hiljada ljudi je do ovog trenutka u Srbiju ušlo od početka godine i najveći broj tih ljudi je nastavio upravo ovom rutom preko Drine ka Bosni i Hercegovini."
O budućnosti migracije - Petar Rosandić, SOS Balkanroute
Ne nije ugašena, nego u suštini što se događa zadnjih godina jedan ping pong s ljudskim sudbinama i o tome svjedoči ovaj slučaj tragičan slučaj na Drini. A taj ping pong je utoliko aktualan što je od prošle jeseni Srbija zatvorila svoju granicu ka Mađarskoj i što taj put više nije prohodan kao što je bio. Situacija je takva da se sad opet sve prebacio na Bosnu i Hercegovinu, a Bosna i Hercegovina kao migrantska ruta zna se, ima opasne rijeke poput Drine. Ima minska polja i ima lošiju infrastrukturu nego Srbija i stoga su ljudi, eto, natjerani ići u taj rizik u život opasan rizik, kao što vidimo u ovom slučaju i to je eto politika Europske unije koja je često nošena tim monumentalnim pritiscima političkim segmentima faktorima koji onda odlučuju o tome gdje će se krijumčarske rute voditi. Eto, ova ruta je u tom slučaju vodila u smrt.
Ne, to je otrežnjujuća činjenica današnje Europe da ne postoje legalni putevi niti bilo kakve sigurnosti, niti će se bilo što, nažalost promijeniti ni nakon ove tragične nesreće na Drini koja je u suštini opomena svima nama. Problem je u tome što ova politika Europske unije, to se sad već vidi godinama, u suštini tjera ljude u ralje krijumčara, u njihove ruke. Pa ti krijumčari postupaju sve brutalnije, postaju sve moćniji i sve su više povezaniji. Dakle, recimo, po divljim kampovima u Bihaću i danas imate sasvim otvoreno reklame sa brojevima krijumčara. I dakle, to je tako otvoreno. Da, to se tako čini kao da oni nitko ne želi zatvoriti taj kriminal i tu kriminalnu infrastrukturu i ovaj, tako da sve to tjera u jednu ilegalizaciju. Dakle, ilegalizacija migracija vodi i do kriminalnog kruga koji onda diktiraju krijumčari. I u tome je najveći problem. Onda ti krijumčari sve beskrupuloznij postupaju i to je politika koja njima ide na ruku.
Drina je za mnoge nesretne ljude koji nastoje da se dočepaju Zapadne Europe, i do sada bila i kraj puta na jedna tragičan način. Nedavno je, ako se dobro sjećamo, uređeno i groblje migranata koji su se utopili u toj rijeci.
Tako je. Uz Drinu je bilo nekoliko desetina obilježenih grobova neidentifikovanih ljudi, pa su humani ljudi, koje su predvodili aktivista iz Tuzle Nihad Suljić i doktor patologije iz Bijeljine Vidak Simić, odlučili da u blizini Bijeljine formiraju groblje za ljude koji stradaju prilikom prelaska rijeke. Tamo je 17 grobova, među kojima je i posljednje počivalište jedne žene. Većina njih je ukopana bez identiteta, kao NN osobe, ali oni koji su pokrenuli ovaj humani posao nadaju se da će tako biti lakše identifikovati te osobe ako ih nekad neko bude tražio, a ti slučajevi su sve češći.
Direktor Javnog preduzeća 'Gradsko groblje' Bijeljina Mario Tomić potvrdio je da su taj proces nedavno otvorili članovi porodice jednog od stradalih, koji su tu sahranjeni.
"Pojavila se porodica nakon izvjesnog vremena, oni su stupili u kontakt i sa našim preduzećem i sa policijskom upravom. Nakon upoređivanja DNK nalaza, kada se ustanovi da je to lice za kojim vrše potragu vrši se klasična ekshumacija."
Postoji li neki način da se omogući identifikacija bez naknadne reekshumacije i kako će oni koji traže nestale među tolikim nepoznatim tijelima znati gdje tražiti – Bijeljina nije jedino mjesto gdje postoje grobovi stradalih migranata.
Institucije već provode aktivnosti kojima će olakšati i omogućiti identifikaciju, čak i na daljinu, u zemljama iz kojih migranti dolaze. Doktor Vidak Simić, koji svakodnevno radi na prikupljanju podataka za identifikaciju, kaže kako je plan da se sačine DNA profili stradalih i da se stave na jedan specijalizovani portal, čime bi bilo omogućeno porodicama u zemljama iz kojih migranti dolaze - Alžir, Sirija, Afganistan, Pakistan - da na jednostavan način i bez troškova uporede DNA podatke i utvrde identitet onih za kojima tragaju.
Doktor Simić zbog toga prikuplja i čuva uzorke, nadajući se da će time otvoriti put za identifikaciju ljudi koji leže pod oznakama NN. OT 66
"Pošto su to uglavnom tijela koja su neprepoznatljiva, odnosno u nekoj poodmakloj takozvanoj truležnoj fazi, i ako su prepoznatljiva, obavezno uzimam koštani uzorak, odnosno dio kosti za eventualnu DNA analizu."
Ipak valja reći da će to biti prilično teško u mnogim slučajevima. Grobovi stradalih i umrlih migranata nisu samo oko Drine, ima ih i u Goraždu, Sarajevu, Bihaću i drugim dijelovima, posebno u Bosanskoj Krajini nadomak granice Evropske unije. Za većinu njih teško je provesti proces koji će osigurati identifikaciju, pa će tako iza mnogih ostati samo grob sa NN oznakom.