Koje opcije preostaju Miloradu Dodiku?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 26.03.2025. 31:55 Min.. Verfügbar bis 26.03.2026. COSMO. Von Maja Maric.
Koje opcije preostaju Miloradu Dodiku?
Stand: 26.03.2025, 18:31 Uhr
Amir Kamber, Maja Marić, Amir Sužanj
Daljnji razvoj političke krize u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, zavisi od toga kakva će biti politička sudbina Milorada Dodika, koji je, kako smatraju brojni analitičari, svojim odlukama, a posebno prijetnjama i ucjenama, unio velike podjele i u samoj Republici Srpskoj. Je li ovo konačan rasplet bosanskohercegovačkog političkog čvora i šta će taj rasplet donijeti? Maja Marić razgovara s političkom analitičarkom Ivanom Marić, a zatim i kolegom Amirom Sužnjem iz Sarajeva.
Kažu „na Zapadu ništa novo“, ali u zadnje vrijeme se čini da je na Zapadnom Balkanu – nešto novo svaki dan.
Već smo prošlog tjedna u našem podcastu govorili o tome da sve više stručnjaka smatra da je Bosna i Hercegovina trenutno u najvećoj političkoj krizi od završetka rata.
Danas govorimo o svojevrsnom nastavku te epizode – Milorad Dodik, čovjek koji više od dva desetljeća vuče poteze u Republici Srpskoj, našao se u političkoj izolaciji, a prijeti mu i uhićenje nakon što je za njim raspisana potjernica Tužilaštva Bosne i Hercegovine zbog udara na ustavni poredak.
Osim što mu nije uspjelo instalirati paralelni sistem institucija, izgubio je i najpouzdanijeg partnera na domaćem planu – lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji je krenuo u formiranje vlasti s opozicijom iz Republike Srpske.
Kako je ličnost koja je na velika vrata ušla na političku scenu kao najveća uzdanica nekadašnje američke administracije u Bosni i Hercegovini došla u takvu političku poziciju danas razgovaramo sa našim sarajevskim dopisnikom Amirom Sužnjem i političkom analitičarkom Ivanom Marić.
Politički procesi u zemljama zapadnog Balkana, posebno u Srbiji i Bosni i Hercegovini, odvijaju se munjevitom brzinom, toliko brzo da je teško i pratiti sve što se dešava. Nisu rijetki političari i politički analitičari koji govore da je Bosna i Hercegovina posljednjih sedmica u najvećoj političkoj krizi od završetka rata. Danas govorimo o jednom fenomenu na političkoj sceni te zemlje. Čovjek koji više od dvije decenije vuče poteze upravljajući procesima u toj zemlji, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, našao se u političkoj izolaciji, a prijeti mu i hapšenje nakon što je za njim raspisana potjernica Tužilaštva Bosne i Hercegovine zbog udara na ustavni poredak. Čitav niz odluka Parlamenta tog entiteta, kojima je pokušao instalirati paralelni sistem institucija, doveo ga je u neočekivanu poziciju. Pored međunarodne izolacije, izgubio je najpouzdanijeg partnera na domaćem planu – lidera Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragana Čovića, koji je krenuo u formiranje vlasti s opozicijom iz Republike Srpske. Kako je ličnost koja je dovedena na političku scenu kao najveća uzdanica međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini došla u takvu političku poziciju danas razgovaramo sa našim sarajevskim dopisnikom Amirom Sužnjem i političkom analitičarkom Ivanom Marić.
Sa nama je danas naš dopisnik iz Sarajeva Amir Sužanj. Amire, čovjek koji je doslovno doveden na krilima međunarodne zajednice na političku scenu Bosne i Hercegovine došao je u potpunu izolaciju. Kako bismo ocijenili trenutnu poziciju Milorada Dodika i kako se našao u njoj?
AMIR: Milorad Dodik već godinama nastupa s pozicije političke moći, koju mu omogućavaju mehanizmi donošenja odluka u institucijama Bosne i Hercegovine propisani Dejtonskim sporazumom. Sve svoje političke agende završavao je svojevrsnim političkim ultimatumima da bi na kraju došao u poziciju da ne priznaje visokog predstavnika međunarodne zajednice Christiana Schmidta i krenuo u, kako on to zove, vraćanje nadležnosti sa državnog na entitetski nivo. Usvajanjem čitavog niza zakona, kojima je zabranio rad Sudu, Tužilaštvu i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, ali i krovnoj policijskoj agenciji SIPI, pokrenuo je procese koji su u međunarodnim krugovima ocijenjeni kao napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Zbog tih aktivnosti za njim je, kao i za premijerom Radovanom Viškovićem i predsjednikom entitetske skupštine Nenadom Stevandićem, raspisana potjernica, a ostale stranke vladajuće koalicije krenule su u rekonstrukciju vlasti u kojoj, kako kažu i kako sad stvari stoje, neće biti Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
Znamo da Dodik već dugi niz godina prijeti secesijom i proglašavanjem nezavisnosti Republike Srpske. Zašto je krenuo u te političke procese upravo u ovom trenutku?
Usvajajući te zakone u parlamentu Republike Srpske, koji su proglašeni antiustavnim i secesionističkim i koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine stavio van snage, Dodik je obrazložio kako su promijenjene geopolitičke okolnosti i kako su one sad mnogo povoljnije za Republiku Srpsku. Pod tim je podrazumijevao dolazak na funkciju američkog predsjednika Donalda Trampa, čiji je povratak u Bijelu kuću vrh Republike Srpske bučno i, kako je ocijenjeno u diplomatskim krugovima, neprimjereno i naivno, proslavio pred kamerama u Banjaluci. Dodik je uvjeravao svoje partnere da je vrijeme za razvlašćivanje institucija države i da će Tramp ili podržati te odluke ili će ostati pasivan, odnosno neće reagovati. Međutim, iz Vašingtona su stigle sasvim drugačije reakcije. Američki državni sekretar Marko Rubio je poručio da takvi postupci podrivaju institucije Bosne i Hercegovine i njenu sigurnost i stabilnost i da će Sjedinjene Države zajedno sa evropskim partnerima zaustaviti te destabilizirajuće aktivnosti. Dodik je, najblaže rečeno, bio ozbiljno uzdrman tim porukama državnog sekretara, bar to pokazuje njegova izjava nakon toga.
"Dakle, mi nećemo odustati od naših politika. On nije u pravu kada to tvrdi. Može da bude božanstvo, a ne državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država. Bilo bi lijepo da se pročita šta se ovdje dešava, a ne samo da se preuzimaju lažni narativi, koji su konstituisani u Bajdenovoj administraciji".
Ova Dodikova izjava pokazuje da su oštre i neočekivane poruke američkog državnog sekretara srušile narativ koji on mjesecima širi da će se dolaskom Trampa, odnosno odlaskom administracije njegovog prethodnika Džozefa Bajdena, sve promijeniti za njega i Republiku Srpsku, da će mu biti ukinute američke sankcije i da će imati podršku Trampa. Kako je došlo do toga da vrh Republike Srpske napravi takvu procjenu?
Ili su slušali pogrešne informacije svojih lobista u Vašingtonu, čije su usluge posljednjih godina plaćali desetinama miliona eura, što su poslanici iz opozicije više puta dokumentovali na skupštinskim raspravama o budžetu, ili su se jednostavno poveli za svojevrsnom euforijom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Mađarske Viktora Orbana, koji su takođe vrlo glasno pozdravili pobjedu Donalda Trampa, tvrdeći da će to donijeti dramatičnu promjenu geopolitičke situacije u njihovu korist.
Amire, u isto vrijeme Dodik je doživio neočekivane promjene i na unutrašnjem planu i, evo, došao u poziciju da njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata ostane bez vlasti. Je li to očekivao?
Sigurno nije. Nakon tih aktivnosti u entitetskom parlamentu stranke Trojke sa sjedištem u Sarajevu – Socijaldemokratska partija, Naša stranka i Narod i pravda - krenule su u proces rekonstrukcije vlasti uz jasnu poruku da im Dodik zbog svog destabilizujućeg djelovanja više nije partner i sagovornik i da će tražiti formiranje nove većine u kojoj će biti sadašnje opozicione stranke iz Republike Srpske. Već su promijenjeni neki kadrovi iz Dodikove strane u oba doma državnog Parlamenta. Dodik je bio potpuno iznenađen činjenicom da pozicija njegove stranke nije tako čvrsta kao što je izgledalo iako još drži konce u Domu naroda, ali bitno drugačije – pukim obaranjem kvoruma na sjednicama.
Dodik se već godinama tako ponaša na domaćoj političkoj sceni računajući na partnerstvo sa predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine Draganom Čovićem. Imali su jednu izrazito dominantnu poziciju. Često su naglašavali da je to neraskidivo partnerstvo, ali posljednjih dana bosanskohercegovački mediji prenose da je i tu došlo do iznenađujućeg zaokreta, dramatičnog za Dodika uz zanimljivo pitanje izrečeno tipično balkanskim vokabularom – je li Čović Dodika pustio niz vodu?
Da, to je jedna vrlo dramatična promjena. Mnogi su vjerovali da Čović čuvanjem Dodika zapravo čuva sebe i da će ga podržavati šta god da uradi. Međutim, posljednje odluke političkog vrha u Banjaluci, koje su ocijenjene secesionističkim, bile su, kako se čini, previše i za Čovića. Moguće je da se suočio sa izvjesnim pritiscima iz međunarodne zajednice ili od premijera Hrvatske Andreja Plenkovića, pa je odjednom ocijenio da HDZ neće podržati bilo šta što predstavlja udar na Ustav Bosne i Hercegovine i na njen suverenitet i integritet i okrenuo se pregovorima s opozicionim strankama u Republici Srpske za formiranje nove većine na državnom nivou. Poslušajmo izjavu Čovića.
"Ja mislim da situacija koja se dešava sad na području Republike Srpske, aktivnosti koje su krenule i kako su krenule, daleko odudaraju od Ustava Bosne i Hercegovine i s te strane mislim da sam time sve kazao. Sve mora biti u okvirima Ustava Bosne i Hercegovine, moraju se poštivati institucije Bosne i Hercegovine."
Bila je to vrlo znakovita izjava najbližeg Dodikovog partnera u Bosni i Hercegovini. Kako je to odjeknulo u Republici Srpskoj, posebno odluka Čovića da krene u razgovore s opozicijom?
Gromoglasno – kao akt jedne neočekivane i nedopustive izdaje, iako je Dodik svoju reakciju pokušao djelimično ublažiti. Evo kako je to zvučalo:
"Ovo što danas pokušava Dragan Čović da uradi, to je njegova stvar. Ja neću ništa da kažem o tome šta on i kako on to gleda, a nikada nisam ni očekivao da prati to što mi radimo šta god on to kvalifikovao ili uradio. Ja vjerujem da će Dragan ispregovarati sa "muslimanima", koji će očigledno sada zbog ovoga morati da popuste i da puste da Hrvati biraju svog člana Predsjedništva BiH i da to bude mehanizam. Sada doživljavamo neugodnim ovo što HDZ radi. Mislim da je pogrešan njihov izbor da se opredijele za opoziciju i da opozicija nije ta koja upravlja Republikom Srpskom".
Dodik je, bar tako se da zaključiti iz ove izjave, postao svjestan novih okolnosti, nepovoljnih za njega. Šta sad slijedi?
Dobro upućeni kažu da je došlo vrijeme otrežnjenja. Iako su ti zakoni o zabrani rada državnih institucija predstavljani kao sudbinski za poziciju Republike Srpske i iako Dodik tvrdi kako će svi oni biti provedeni, uključujući i onaj o formiranju entitetske izborne komisije, predsjednik skupštine Nenad Stevandić je vrlo jasno nagovijestio da je vrh Republike Srpske spreman trgovati tim zakonima, i to za ukidanje njihove odgovornosti za udar na ustavni poredak. Traži povlačenje izmjena Krivičnog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik.
"Ukoliko bi to dogovarali i ukoliko bi našli taj model, ja bih bio spreman da tražim da mi povučemo ove neke od svojih zakona, ali ova tri zakona koja su problematizovana od strane Tužilaštva, bio bih spreman da tražim od gospodina Dodika i gospodina Viškovića, kao njihov saradnik i prijatelj i neko ko je sa njima, da razmislimo bez obzira što je to teško sad pretpostaviti da to Republika Srpska može, ali bio bih spreman da se založim da napravimo kompromis."
Čuli smo i predsjednika Skupštine RS Nenada Stevandića. Može li, Amire, proći ovaj pokušaj vraćanja procesa iz sfere koja je ocijenjena kršenjem Ustava Bosne i Hercegovine?
Ovog puta vrlo teško. Dodik je i ranije imao praksu radikalizacije situacije kako bi se pojavio s nekakvim kompromisom i dobio ono što hoće, ali ovog puta se našao u sasvim drugačijoj poziciji. On nema sagovornika ni među strankama u Bosni i Hercegovini ni u međunarodnoj zajednici. Stranke iz Sarajeva, i one iz “Trojke” koje su na vlasti, i najjače opozicione - Stranka demokratske akcije i Demokratska fronta – više nisu spremne razgovarati s njim o bilo čemu. Predsjednik Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković poručio je kako je Milorad Dodik završena priča:
"Proširili su ta krivična djela, niz krivičnih djela koja su počinili i ubijeđen sam da će se naći pred pravosuđem Bosne i Hercegovine. Imaju drugu opciju – da pobjegnu iz Bosne i Hercegovine. Možda je to scenarij koji neki od njih u glavama već imaju".
Vrlo direktna poruka šefa bosanskohercegovačke diplomatije Elmedina Konakovića. Amire, šta je mogući rasplet ove situacije?
Imamo jednu naizgled pat poziciju. Dodik je ostao potpuno usamljen na oba fronta, i vani i unutra. Čak je doživio neprijatnost da su predsjednici Srbije Aleksandar Vučić i Rusije Vladimir Putin otkazali njegove već planirane posjete, trebalo je da se obrati skupštini Srbije baš na dan onog velikog protestnog skupa u Beogradu, i to je dodatan teret za njega. Doduše, bio je u Srbiji, u Batajnici na godišnjici obilježavanja napada NATO-a na bivšu SR Jugoslaviju, a danas je u Izraelu na konferenciji o antisemitizmu, gdje su se, kako prenose mediji, okupili brojni evropski radikalni desničari, ali to je nešto sasvim drugo. Potjernica protiv Dodika, Viškovića i Stevandića je raspisana, ali privođenja još nema. Jedan od vodećih pravnih stručnjaka u Bosni i Hercegovini, advokat i bivši sudija Vlado Adamović upozorava kako Dodik nema problem s Tužilaštvom Bosne i Hercegovine, nego sa međunarodnom zajednicom i da će njegova politička sudbina upravo na tom nivou vrlo brzo biti riješena.
"Sudbinu Milorada Dodika kao predsjednika RS-a, predsjednika Parlamenta i predsjednika Vlade, u narednih petnaestak dana će odlučiti neko drugi, i mi samo treba da čekamo rezultat. To znači da je stanje koje prijeti eskalacijom suprotno uputama koje se daju, stanje u kojem će neko upotrijebiti silu."
Politički potezi Milorada Dodika i vrha Republike Srpske nisu naišli na očekivanu podršku ni među stanovnicima tog entiteta. Poziv Dodika zaposlenim u državnim institucijama, pravosuđu i policijskim strukturama Bosne i Hercegovine da ih napuste i pređu u entitetske institucije, uz najavu sankcija za one koji ga ne poslušaju, nisu postigle svoj cilj. O tome ćemo u nastavku emisije, a sad idemo do našeg drugog sagovornika, zapravo sagovornice, političke analitičarke iz Sarajeva Ivane Marić.
On je do sada zaista dobro manevrirao i držao se tako da ne prekrši zakon. Zadnji prijestup je bio ovaj zato što je dobio godinu dana zatvora i šest godina zabrane političke aktivnost, jer su ga loše savjetovali i to je on i priznao na suđenju da je njegov pravni savjetnik Siniša Karan mu rekao da ne može odgovarati, jer da je to kao njegova obaveza, a ni to nije istina. Tako da on se stalno drži van granica, ali dovoljno da provocira, što je njemu potrebno da provocira Bošnjake, prvenstveno, da provocira Sarajevo, a da ništa ne uradi, da ga ne mogu uhapsiti. Pitanje je da li će on osnovati ove institucije i vidjeli smo evo zabrana djelovanja; jučer je SIPA koju je on zabranio i koju je kao Narodna skupština donijela zabranu, hapsila i privodila kriminalce po Republici Srpskoj. Onda imamo neke stvarno čudne izjave Stevandića ovaj koji kaže da oni mogu da hapse kriminalce, a ne trebaju političare kao da političari su amnestirani od svega i kao da političari nisu ujedno možda čak i veći kriminalci od onih kriminalaca koji se bave drugom vrstom kriminala, tako da znači sve funkcionira. Jednostavno, samo oni gledaju, idu onako malo kao kriminalci da preplaše druge. Međutim, ono što postoji s druge strane što ide Dodiku u prilog to je ova SDA i Demokratska fronta retorika koji na neki način provociraju pravosudne organe i stalno ih nekako pokušavaju natjerati, da na silu uhapse Dodika i da pri tome riskiraju živote policajaca. Znači zbog privođenja na saslušanje njima nije ništa da se riskiraju nečiji život i to je ono što Dodiku pomaže. S jedne strane ima ljude koji tjeraju pravosuđe, s druge strane on zna da to za sada neće uraditi pravosudni suci jer je on štićeno lice i ima ljude koji su plaćeni da ga štite i sada, ako pošalje pravosuđe nekoga da ga uhapsi, znači, moglo bi se doći i do povreda, a i do gubitka života i sa jedne i sa druge strane, a mislim da to zaista nije vrijedno toga. Njega će privesti pred lice pravde prije ili kasnije. I zaista nije vrijedan ničijeg života.
Kao što smo rekli, vraćamo se razgovoru sa našim dopisnikom iz Sarajeva Amirom Sužnjem. Na samom kraju prvog dijela našeg razgovora konstatovali smo da posljednji politički potezi Dodika nisu naišli na očekivani odjek ni u samoj Republici Srpskoj, i to ne samo u opozicionim krugovima, nego i među građanima. Da li to znači da su Dodik i politički vrh Republike Srpske precijenili svoj ugled i uticaj u narodu i ostali bez očekivane podrške?
Moglo bi se tako reći, ali to im je moralo biti jasno već nekoliko mjeseci. Podsjetiću naše slušaoce da je Dodik u vrijeme kad mu je pred Sudom Bosne i Hercegovine suđeno zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice Christiana Schmidta, organizovao okupljanja na međuentitetskoj liniji pod nazivom “granica postoji”. Iako se tome davao veliki publicitet u prorežimskim medijima, bilo je jasno da Savez nezavisnih socijaldemokrata nema kapacitet da izvede veći broj ljudi jer su učesnici tih skupova uglavnom bili funkcioneri njegove stranke, lokalni zvaničnici i uposlenici institucija i javnih preduzeća za koje se tvrdi da su bili obavezni prisustvovati tim okupljanjima. Posebno je to pokazao skup na dan kad mu je izrečena prvostepena presuda kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske 26. februara, Iako je to najavljivano kao najveći skup u istoriji Banjaluke, tamo se okupilo jedva desetak hiljada ljudi, i to onih koji su opet organizovano dovezeni iz drugih dijelova Republike Srpske u organizaciji vladajuće stranke. Međutim, posljednjih sedmica posebno ogorčenje su izazvale njegove otvorene prijetnje Srbima koji rade u institucijama Bosne i Hercegovine da se povuku, da bi na kraju Dodik ultimativno zatražio od zaposlenih u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine da ih napuste uz prijetnje čak i konfiskovanjem imovine.
"Ja sam već dao nalog da se popišu svi oni koji rade u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu. Mi izučavamo način da onima koji nastave da rade u Sudu i Tužilaštvu da im u Republici Srpskoj konfiskujemo imovinu. I to ćemo u narednim mjesecima o tome razmisliti da uradimo. A onda svako onaj ko se pojavi na prostoru Republike Srpske sa legitimacijom ili djelovanjem u ime Suda, Tužilaštva, SIPE, biće pritvoren".
Amire, kakve su reakcije javnosti na ove prijetnje i pritiske?
Ako govorimo o reakcijama opozicije, odnosno Dodikovih političkih protivnika u Republici Srpskoj, tvrdi se kako je riječ o jednoj nedopustivoj ucjeni upućenoj ljudima koji samo rade svoj posao. Član Glavnog odbora opozicione Srpske demokratske stranke Marinko Božović je pred kamerama BN Televizije iz Bijeljine poručio kako je ovo dokaz da vlast ne bježi ni od najgorih ucjena da zadrži svoje pozicije.
"Potpuno sam siguran da je to ucjenjivanje do jedne tačke. Ne može neko donositi odluku da ljudima zabrani da imaju pravo na egzistenciju, odnosno pravo da rade, zarade, ukoliko ne rade ništa što je protiv interesa Republike Srpske jer upravo na tim mjestima gdje rade ovi ljudi njihovim kompetencijama, njihovom stručnošću, njihovim znanjem brane se interesi Republike Srpske"
Bio je to stav opozicije o pozivu Milorada Dodika Srbima da napuste institucije. Bližimo se samom kraju našeg današnjeg razgovora. Amire, kako bismo mogli u pet rečenica iznijeti zaključak naše današnje teme?
Bosna i Hercegovina se nalazi u najdubljoj političkoj i institucionalnoj krizi od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, koja je eskalirala odlukama Narodne skupštine Republike Srpske kojima se nastoji zabraniti rad institucija Bosne i Hercegovine u tom entitetu. Dalji razvoj zavisi od toga kakva će biti politička sudbina Milorada Dodika, koji je, kako smatraju brojni analitičari, svojim odlukama, a posebno prijetnjama i ucjenama, unio velike podjele i u samoj Republici Srpskoj. Niko ne može predvidjeti kako će se situacija dalje odvijati. Izvjesno je samo da se Dodik našao u najdubljoj izolaciji otkako se nalazi na političkoj pozornici Bosne i Hercegovine i da je, prema svemu sudeći, uzdajući se u podršku ili bar pasivan odnos nove američke administracije prema njegovim političkim potezima, koji su na zapadu ocijenjene secesionističkim, pogrešno izabrao trenutak dovodeći svoju političku sudbinu u krajnju neizvjesnost.
