Karneval - živuća tradicija

Stand: 03.03.2025, 16:41 Uhr

Nenad Kreizer, Maja Marić, Boris Rabrenović

Doba je godine kada dijelove Njemačke i svijeta zahvati karnevalska groznica. U karnevalskim oblastima Njemačke poput Porajnja danas je vrhunac pokladnog slavlja. U ovom podcastu Nenad Kreizer i Maja Marić otkrivaju zašto se baš karneval slavi u određenim dijelovima Europe i svijeta, što karneval financijski znači za gradove u kojima se održava i zašto su pokladni običaji na jugu Europe ipak malo drugačiji od onih u njemačkom Porajnju.

Ako živite u nekoj od karnevalskih utvrda poput Mainza, Kölna ili Düsseldorfa, vjerojatno znate o čemu razgovaramo, dovoljno je da pogledate kroz prozor. Ako ne onda vam vjerojatno opet nije jasno što se to događa u Porajnju ili u nekim dijelovima Bavarske i južne Njemačke gdje se ovih dana sve okreće oko maskiranja, ludovanja, ruganja "onima tamo gore".

Karneval je odavno postao ne samo tradicija nego i dobar biznis. Bilo je to vidljivo tijekom pandemije koronavirusa kada su gradovi poput Kölna plakali za utrškom koji, ovisno o tome koji institut računa, kreće oko 2 milijarde eura. To je doba godine kada hotelijeri, ugostitelji i vlasnici pivnica ali i iznajmljivači kostima, zadovoljno trljaju ruke.

U ostatku zemlje, recimo u Berlinu, bit ćete svjesni karnevala samo ako zalutate u neku od gostionica u koje zalaze ekspati sa zapada Njemačke ili ako uključite WDR na TV-u.

No što se to zapravo slavi ne samo ovdje u Porajnju nego u velikom dijelu katoličke Europe i svijeta? Zašto mnogi kelnski karnevalisti izgledaju kao Napoleonovi vojnici i zašto karneval na jugoistoku Europe izgleda malo drugačije nego ovdje na sjeverozapadu?

O svemu tome u današnjem, karnevalskim izdanju podcasta razgovaram s kolegicom Majom Marić.

Majo, da krenemo odmah s kratkim povijesnim presjekom – odakle karneval baš u Porajnju?

Zbog katolika – to ti je najkraći mogući odgovor. Karneval se tradicionalno slavi uoči korizme, perioda od 40 dana posta prije Uskrsa. Tokom srednjeg vijeka, stanovnici su koristili karnevalsko vrijeme da bi se zabavili i iskoristili preostale zalihe hrane i pića prije strogih vjerskih ograničenja.

Upravo zato karneval nema fiksan datum – pošto se katolički kalendar temelji na lunarnom ciklusu, Uskrs svake godine ima drugačiji datum. A kako karneval ovisi o korizmi, tako se i njegov datum pomiče svake godine.

A od kada postoji karneval kakvog danas gledamo?

Ali ovaj karneval koji slavimo i gledamo danas, u Kölnu, zapravo kreće od 1823. kada je osnovan tzv. Kelnski karnevalski odbor. Tada se dogodila inauguralna karnevalska povorka, kao prosvjed protiv pruske okupacije Kölna. Sudionici su nosili pompozne vojne uniforme kao način izvrtanja simbola pruske vojske. Pa je tako vojna uniforma postala razlog za podsmjeh.

I ta atmosfera se zadržala do danas – karnevalske povorke su poznate po tome da pomalo jezičavo i crnohumorno komentiraju aktualna društvena i politička zbivanja.

Pa tako ove godine karnevalisti šalju jasnu poruku – osim što imamo karnevalsko trojstvo, princa, djevicu i seljaka, koji prvi put dolaze iz gay karnevalskog društva, tzv. Trumpovo ludilo i njemački izbori su ono što je obilježilo temu ovogodišnje parade.

Pa je tako Olaf Scholz bio na brodu koji tone, Donald Trump na uzici vodi Kip slobode i pravdu, Elon Musk je slinava beba koji ima AfD-ovu pelenu na sebi, a Alice Weidel mami Ivicu i Maricu u svoju AfD kućicu sa nacističkim simbolima po sebi.

Dosta aktualno, ako uzmemo u obzir da su i njemački izbori i Trumpova inauguracija bili nedavno.

Da, ali tu nije kraj s pričom o poviješću karnevala. Zna se da je Napoleon imao veze s tim kako se slavi karneval u Porajnju.

Napoleon je okupirao Porajnje od 1794. do 1815. Do tada je karneval bio kaotično seosko slavlje, da budem sad malo preizravna. Ali za vrijeme napoleonske vlasti, uvedena je stroga disciplina i zabranjivana su veća okupljana građana.

Kao odgovor, lokalno stanovništvo počelo je koristiti karneval kao oblik satiričnog prosvjeda protiv vojske i vladajuće elite, oblačeći se u lažne vojne uniforme i ismijavajući autoritet kroz parade i predstave.

1815. Francuze mijenjaju Prusi koji nastavljaju s vojnim marševima i disciplinom pa tako i građani nastavljaju s ruganjem na njihov račun. Ali to zaista vrijedi samo za Porajnje – u Bavarskoj, kao i u jugo-zapadnoj Njemačkoj, čak se ni ne govori o slavljenju karnvela već ga zovu Fasching ili Fastnacht. Što podsjeća i na naše Fašnike, odnosno maškare, i oni su i dalje puno više naslonjeni na srednjovjekovnu tradiciju.

Znači, manje Napoleona i društvenog komentara, više kršćanske tradicije?

Da, točno tako. Ali tradicija je u današnje vrijeme i proizvod, zar ne? Način da se donesu novci u blagajnu. A Njemačka zarađuje ozbiljne svote od Karnevala.

U svotama, to znači 600 milijuna eura za Köln, od čega 165 ode na ugostitelje, 75 milijuna na transport, a potroši se i oko 85 milijuna na maske i popratne sitnice. Osim toga, kad govorimo o Kölnu, to znači i 5.000 radnih mjesta vezanih za ova događanja, kao i 5 miliona dodatnih eura u poreznu kasicu grada.

Što je sa sigurnošću? Znamo da su društveni mediji povezani s militantnom skupinom Islamska država pozvali na napade usmjerene na slavlje u Kölnu i Nürnbergu.

Da, njemačka policija je u stanju pripravnosti. Njemački Bild je izvjestio da je propagandna stranica na njemačkom jeziku koju vodi IS objavila sliku kolaža pozivajući gledatelje da "odaberu svoju sljedeću metu napada", te navodi datume i lokacije nadolazećih karnevalskih događaja.

Takve prijetnje ne uzimaju se olako pogotovo nakon što je Njemačka doživjela niz napada visokog profila, uključujući napade automobilom i noževima, s islamističkim vezama uoči nacionalnih izbora 23. veljače.

Zbog svega navedenog, kölnska policija se operativno pripremala i prilagođava u skladu s prijetnjama.

Nakon incidenata na dočeku Nove godine 2016. u Kölnu, gdje su prijavljeni veliki seksualni napadi i krađe, sigurnosne mjere za velika javna događanja, uključujući Karneval, značajno su pojačane.

Da, još od tada je standard da je pojačana policijska prisutnost. Što znači veći broj policajaca, više jedinica u civilu i proširen video nadzor. Osim toga se radi na kontroliranim pristupima, postoje zabranjene zone, kao i provjera prtljage. Tu su i dronovi kao i praćenje video nadzora u stvarnom vremenu.

Radi se i na kampanjama za podizanje svijesti oko sprječavanja uznemiravanja, pravila o alkoholu su postrožena, zabranjene su staklene boce pa i nošenje igračaka, odnosno kopija raznog oružja kao dio kostima. Tu pričamo o plastičnim pištoljima, mačevima, noževima.

Sve ove mjere pokazuju da se radi na povećanju sigurnosti, ali se ne smanjuju brojevi ljudi koji karneval posjećuju. Zasto? Zašto je karneval ljudima i dalje toliko zanimljiv?

Ljudi uživaju u Karnevalu jer nudi privremeni odmor od društvenih ograničenja, priliku za emocionalno oslobađanje i priliku za jačanje društvenih veza. Pijenje i zabava dio su kulturne tradicije, pojačane katarzičnom i eskapističkom prirodom festivala.

Mješavina razigrane fantazije, društvene povezanosti i psihološke slobode čini Karneval ugodnim i duboko ukorijenjenim dijelom kulturnih života mnogih ljudi. Mnoge društvene studije istražile su zašto ljudi uživaju u karnevalu i zašto on često uključuje ponašanje poput pijenja, stalnog tulumarenja i veselja.

Pod utjecajem teorije karnevaleske, Mihaila Bahtina, Karneval je vrijeme u kojem se društvene hijerarhije mijenjaju. To je prostor za proslavu gdje svi, bez obzira na status, mogu sudjelovati u istoj kaotičnoj zabavi, ispuhati sav stres iz sebe bez osjećaja da ih čekaju neke teške posljedice.

Osim toga, mi smo i društveno programirani da volimo karneval. Naprosto su nas to naučile generacije prije nas i mi, također, želimo uživati u nečemu što nam se čini da donosi radost tolikim ljudima.

Tako da se čini da ovdje vrijedi ona “ništa ljudsko nije mi strano” teza. Koja je izrečena još za vrijeme starog Rima. Pa eto još jedan dokaz u prilog tradiciji i ljudskoj prirodi.

Hvala Majo!

Karnevalski ili pokladni običaji na području jugoistočne Europe nešto su dubljih korijena nego oni u Porajnju. Karneval u krajevima jugoistočno od Alpa ima naglašeno paganski karakter i tijesno je povezan s narodnim običajima i seže u pretkršćansko doba. U nekim elementima pokladni običaji se oslanjaju na antičku tradiciju, prvenstveno rimsku. Pokladnim običajima je jedno zajedničko: to je razdoblje, prema tradiciji katoličke crkve, obilježeno praznikom Bogojavljanja, dakle 6.1. i i korizme tj. Čiste srijede ili pepelnice.

Još u pretkršćansko doba maskiranje i stvaranje buke je služilo kako bi se otjerala zima i zli duhovi i takoreći, otvorio put za proljeće i obnovu prirode. Zato su i u različitim dijelovima, posebno sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije pokladni običaji povezani s prerušavanjem u razne životinjske odore stvaranje buke zvonima i rogovima, treba se samo sjetiti zvončara, likova koji su posebno popularni na Kvarneru a u Riječkom karnevalu, najvećem u Hrvatskoj, igraju važnu ulogu. 

Slični karnevalski likovi se pronalaze i u drugim dijelovima jugoistočne Europe: baukači u Međimurju, bušar u Slavoniji, didi u Dalmatinskoj zagori. Ove likove često prate i tzv. dida i baba, pri čemu i djeda i baku glume muškarci što je još jedna tradicija pokladnih običaja, prerušavanje u žene tj. mijenjanje spola što je dozvoljeno samo u tom razdoblju godine.

Karnevala ima i u drugim dijelovima jugoistočne Europe poput recimo Čivijaškog karnevala u Šapcu koji međutim nema mnogo veze s klasičnom pokladnom tradicijom nego se radi o manifestaciji kulturno-turističke prirode koji se održava u devetom mjesecu dakle pred kraj ljeta. Treba reći da i u Južnoj Dalmaciji, poput recimo Lastova postoje mnogi karnevalski običaji sa svojim specifičnostima.

Jedna od specifičnosti je i spaljivanje lutke koja na sebe preuzima krivnju za sve loše što se dogodilo tijekom prethodne godine. Ova lutka se u Primorju naziva mesopust, krnje u Dalmaciji i fašnik u Samoboru, nakon Rijeke drugoj karnevalskoj utvrdi.

I upravo se oko lutke posljednjih godina diže podosta prašine. Prije nekoliko godina u Imotskom su lutku krnje napravili u obliku homoseksualnog para kojeg su nakon toga spalili. Kao krnje često se pojavljivao i aktualni predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković.

Ove godine je krnje u dalmatinskom Kaštel Sućurcu izazvao međususedski/međunarodni skandal. Krnje je ovdje frapantno nalikovao na srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Na njegovo spaljivanje je reagirao i sam državni vrh u Beogradu. Predsjednica Narodne skupštine Srbije Ana Brnabić žestoko je proteklog vikenda kritizirala činjenicu da se u Hrvatskoj spaljuje lutka s likom aktualnog predsjednika susjedne države. I to drugu godinu zaredom. Prošle godine krnjo s likom Aleksandra Vučića je bio spaljen u susjednom Kaštel Starom.