Pinktober, ružičasti listopad, odnosno oktobar, mjesec je borbe protiv raka dojke. Zašto obilježavamo ovaj mjesec i zašto baš roza vrpcom?
Cilj je promoviranje i širenje svijesti o prevenciji i ranoj detekciji ove bolesti od koje boluje 2,3 milijuna žena u svijetu. Svjetska zdravstvena Organizacija, WHO, procjenjuje da svake godine ova bolest odnese više od pola miliona života.
I zbog svega toga dakle - roza listopad ili pinktober, poznat i prepoznatljiv po svojoj tematskoj boji, ovaj mjesec sadrži brojne kampanje i programe — koje provode razne društvene grupacije, u rasponu od organizacija za potporu oboljelima od raka dojke preko incijativa na nivou lokalnih zajednica pa sve do velikih trgovackih lanaca i marki, u svrhu prikupljanja sredstava.
Gdje se nalazimo kada je u pitanju detekcija, ali i razvoj lijeka protiv karcinoma dojke pojašnjava Aida Kožar.
Aida, ranije se mislilo da se rak uvijek dešava nekom tamo drugom daleko. Sada se ne bi reklo da je tako. Brojke koje govore koliko rak dojke odnese života godišnje upućuje na osjećaj da je bolest bliža nego ranije?
Majo, tačno je. Evo, u Nemačkoj je sada, u poređenju sa osamdesetim godinama, bolest raka dojke duplo u porastu. Po podacima nemačkog saveznog centra za registraciju pacijenata obolelih od raka, oko 75 hiljada, tačnije sedamdesetčetiriipo hiljade pacijentkinja ali i pacijenata! godišnje dobije ovu dijagnozu. Da uprostim - to bi značilo da jedna od osam žena u Nemačkoj godišnje oboli od raka dojke. E sad, od svih obolelih, jedna od šest žena dobije ovu dijagnozu pre 50. godine. A dve od pet obole posle 70. životne godine. I to zvuči strašno, ali ipak, nije baš sve tako strašno. Dobra vest je da je u 90 odsto slučajeva ova bolest izlečiva ako se otkrije na vreme.
Što je uopće rak dojke?
Rak dojke je oboljenje koje se javlja u tkivu dojke, a koje čini da se to tkivo promeni i postane opasno po opšte zdravlje. Svi se mi rađamo sa tim tkivom, tako da svako od nas može da dobije rak dojke, bez obzira na pol. Rizici koji mogu uticati da dobijemo rak dojke su različiti: mogu biti genetske predispozicije, hormonalni disbalansi, sama struktura tkiva dojke. Ono što je važno je to da pratimo promene na svom telu, koje su tokom godina zbog različitih uzroka neminovne. Onda ako primetimo da se tkivo dojke promenilo pod dodirom, ili primetimo bilo kakvu drugu promenu, da obavezno odemo doktoru.
Aida, spomenula si da rak dojke može dobiti svatko - znači i muškarci.
Da, i muškarci, iako su žene najviše pogođene ovom bolešću, naravno. Ipak, 700 muškaraca godišnje u Nemačkoj dobije ovu dijagnozu. Što će reći, od ukupnog broja obolelih svaki stoti je muškarac. Dobra vest je da i muškarci, kao i žene, imaju velike šanse da ozdrave ako na vreme prepoznaju promene na svojim grudima.
Dr. Vesna Ramljak liječnica je na Institutu za tumore u Zagrebu. Usko je specijalizirana upravo za rak dojke – najčešći oblik karcinoma koji pogađa žene u Hrvatskoj.
Dijagnostika dojke je složeni mehanizam koji zapravo izgleda kao nekakvo slaganje puzzli. Ono što možemo vidjeti na ultrazvuku ne moramo vidjeti na mamografiji i obrnuto. Magnetska rezonanca je vrlo precizna dijagnostička metoda, međutim, ona ima svoje indikacije. Ne može na magnetsku rezonancu ići ko se sjeti i kako se sjeti. Dakle postoje indikacije na osnovu kojih odlučuju doktori kada treba raditi magnetsku rezonancu. To se pogotovo odnosi kod žena koje su preoperativne, koje su nakon operacije pa idu u nekakav protokol, terapijski i protokol svojih kontrola. Dakle, tu je nama magnet jako bitan. I bitan je, naravno, kod mladih žena koje imaju opterećenu obiteljsku anamnezu, gdje imamo dokazane mutacije gena koji su direktno odgovorni za karcinom dojke. Kod tih mladih žena je isto tako indicirana magnetska rezonanca. Godišnje recimo ili u dvije godine, a jednako tako puno je bolja, recimo, kod žena koje imaju implantate. Ali ultrazvuk je ultrazvuk jer mislim da sada u Hrvatskoj zaista svaka žena koja na bilo koji način ima sumnju da se nešto događa s njenim dojkama, bez obzira koliko ima godina, dobije uputnicu od svog liječnika obiteljske medicine za ultrazvuk i naravno za mamografiju ako je mlađa od 50 godina. Mi u Hrvatskoj imamo jako, jako dobru citologiju, mislim da smo mi u vrhu i što se tiče Europe, što se tiče iskustva u fine-needle aspiration, a jednako tako, ako se sumnja na bilo što, tu je i core biopsija, dakle, patohistološka dijagnostika koja definitivno određuje da li to nešto je ili nešto nije. Odnosno patohistološka dijagnostika koja će nam najpreciznije reći koja je biologija tumora.
Tome nas uči pink oktobar. Kakvi sve programi postoje ovdje u Njemačkoj da bi se bolest raka dojke otkrila na vrijeme?
Zdravstveni sistem Nemačke zakonski obezbeđuje ženama starijim od 30 godina jedan pregled godišnje kod ginekologa. Žene koje su u dobi između 50 i 75 godina imaju zakonsko pravo, u okviru programa koji se zove Mammographie-Screening-Programms, da svake dve godine odu na mamografiju i tako provere svoje grudi. Sve ovo, naravno, ako ne primete nikakve promene na grudima. Onog trena kada pacijentkinja ili pacijent primeti promene onda je procedura ubrzana i nalaze se posebni termini za preglede i istraživanje.
Rekla si na početku razgovora da je rak dojke izlječiv u 90 posto slučajeva ako se otkrije na vrijeme.
Da, i to je dobar procenat. Nemačko društvo obolelih od raka, Krebs Gesellschaft, navodi da je veliki procenat izlečenja ako se otkrije na vreme, i da je veliki procenat onih koji žive duže od 5 godina posle dijagnoze. Na primer, od osamdesetih godina šanse da se rak dojke preživi 5 godina posle dijagnoze je porastao od 70 na 91 odsto. To je povezano ne samo sa ranim otkrivanjem bolesti, već i sa terapijama koje su u međuvremenu napredovale u odnosu na one koje su bile osamdesetih godina. Bilo da se radi o operacijama, zračenjima ili hemioterapijapama, sada su svi ti koraci ka zdravlju brži, sigurniji i prilagođeniji su pacijentima.
Velika su financijska ulaganja u istraživanje bolesti raka uopće, pa i raka dojke, i u svijetu, a i u Njemačkoj. Kakve su vijesti iz istraživačko-farmaceutske industrije?
Mnoge farmaceutske firme poput Moderne i Biontecha rade uveliko na pronalaženju leka protiv raka. Nemačka farmaceutska firma „Biontech“ je od prodaje vakcina protiv Covid-a zaradila više milijardi evra. Osnivači „Biontech-a“ Ugur Sahin i Özlem Türeci su taj novac uložili da ostvare svoj životni san na kojem i dalje rade: da pronađu lek protiv raka.
Da, oni su već radili na istraživanju kada ih je pandemija Covid-a 19 prekinula u tome, zar ne?
Jeste, Majo. Oni su već godinama ranije istraživali načine kako da stave tumore ne samo pod kratkoročnu kontrolu već i dugoročnu, pa čak i da ih pobede. Kada su ostvarili veliki profit, bračni par naučnika Sahin i Türeci iz Biontech-a su uložili taj novac u nova postrojenja, tehnologiju, zaposlili su čitavu vojsku naučnika istraživača da bi nastavili sa traženjem leka protiv raka. Tako su testiranja vakcina i terapija protiv, recimo, raka pluća, želuca, pankreasa i ostalih malignih tumora u različitim fazama. Tih faza ima tri, od kojih poslednja faza znači da neki pacijenti već primaju te lekove, što je i slučaj upravo sa probnim lekovima protiv raka firme Biontech.
Ove vijesti daju nadu da će se uskoro možda i naći lijek protiv raka. Ali, ostanimo u roza boji, oktobru mjesecu, mjesecu u kojem se podiže svijest o važnosti ranog otkrivanja raka dojke. Što je još prevencija ove bolesti, pored pregleda kod ginekologa?
Vrlo važno – stil života. Pokretnost, šetnja, sport – po mogućstvu i raznovrsna ishrana. Videla sam da je na tabelama ishrane koja se preporučuje Nemicama kao prevencija protiv raka dojke mediteranska hrana veoma cenjena. Povrće i maslinovo ulje, najpre. I work-life balance, ma koliko to zvučalo kao fraza. Disbalans hormona je važan uzročnik raka dojke, a hormon stresa je u stanju ceo organizam da nam izvrne naopako, što stvara pogodno tlo za hormonalni disbalans. Obraćanje pažnje na prevenciju raka dojke znači svesno poboljšanje kvaliteta života a plus može da se sačuva život.
Statistika o broju preživjelih nakon dijagnoze karcinoma dojke može biti utješna. Ali može biti i zbunjujuća. Pa tako, na primjer, može biti iznenađujuće da ljudi s lokaliziranim rakom dojke koji su mlađi od 50 godina imaju nižu petogodišnju relativnu stopu preživljavanja od onih u dobi od 50 i više godina.
To je zato jer je kod mlađih ljudi manja vjerojatnost da će se rak dijagnosticirati u ranoj fazi u usporedbi sa starijim ljudima. Također je manja vjerojatnost da će imati rak dojke s pozitivnim hormonskim receptorima od starijih ljudi, što znači da hormonsko liječenje nije dobra opcija za njih.
Statistika je prosjek. Ona ne govori cijelu priču. I sigurno ne priča svaku osobnu priču. Ali i u Njemačkoj i u Hrvatskoj, kao što ste mogli čuti, postoje medicinski protokoli i procedure za svaku pojedinačnu situaciju.