Politička pepelnica - u sjeni 500 milijardi eura!. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 05.03.2025. 14:28 Min.. Verfügbar bis 05.03.2026. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Politička pepelnica - u sjeni 500 milijardi eura!
Stand: 05.03.2025, 18:22 Uhr
Nenad Kreizer, Filip Slavković, Boris Rabrenović
Politička pepelnica u normalnim vremenima služi obračunu s političkim protivnicima. No ova aktualna se našla u sjeni svakodnevnih povijesnih političkih događaja koji mijenjaju svakodnevicu ne samo u Njemačkoj nego i šire. Jedan od tih događaja je i dogovor stranaka koje planiraju novu njemačku vladu, demokršćana i socijaldemokrata, o povijesnom financijskom paketu. Nenad Kreizer i Filip Slavković razgovaraju o burnim političkim vremenima u sjeni ovogodišnje političke pepelnice.
Njemačka polako dobija obrise buduće vlade koja još u fazi pripremnih pregovora donosi povijesno važne odluke poput plana financiranja obrane i posrnule privrede. Demokršćanska Unija CDU/CSU i socijaldemokrati su očito na sigurnom putu ka koalicijskoj vladi a sve to je u sjenu bacilo tradicionalne političke obračune na političku pepelnicu. Oni međutim, kao što ćemo čuti od kolege Filipa Slavkovića, nisu u potpunosti izostali.
Uzbudljiva politička vremena u Njemačkoj ali i šire ne prestaju. Događaji koje već mnogi mediji nazivaju povijesnima se redaju kao na traci. Raskid Donalda Trumpa s dosadašnjim saveznicima, prijevremeni izbori u Njemačkoj i rekordni tempo razgovora oko buduće demokršćansko-socijaldemokratske vlade u Njemačkoj, događaji su koji su bacili u drugi plan neke političke rituale poput političke pepelnice, kada se političari na neuobičajeno oštar način obračunavaju sa svojim političkim protivnicima.
Ove godine su neki politički čelnici, upravo zbog napetosti situacije u kojoj se Njemačka ali i cijeli svijet nalaze, čak i otkazali svoje sudjelovanje u tradicionalnom obračunu na kraju pokladnih svečanosti. Ali to ne znači da žestokih poruka s pozornica u pivskim šatorima na jugu Njemačke nije bilo.
Kolega Filip Slavković prati i ove postizborne pregovore ali i tzv. Političku Pepelnicu. Svake godine na početku uskršnjeg posta, političke partije u Nemačkoj okupljaju se kako bi ismevale političke protivnike.
Filipe, ova tradicija, Politischer Aschermittwoch, potiče iz Bavarske i tamo se baš gaji.
Tako je, Nenade. I danas su se, pre svega u Donjoj Bavarskoj, okupili stranački lideri da retorički zbiju redove svojih partija na skupovima na kojima nema puno ljudi ali puno oštrih žaoka biva upućeno ka drugim partijama. Skupovi se namerno održavaju u kafanskoj atmosferi pa je i rečnik govornika tradicionalno pun satiričnih primedbi i ironije ali se ne dopušta vređanje ili psovanje.
Već par puta pomenusmo reč tradicija. Otkuda uopšte Politischer Aschermittwoch u Nemačkoj?
Političku Pepelnicu kao ustanovilo je Bavarsko udruženje seljaka, Bayerischer Bauernverband. Počeci ovog vida okupljanja zabeleženi su prvi put 1580. kada su se seljaci okupili na goveđoj i konjskoj tržnici u gradiću Filshofenu na Dunavu, na jugoistoku Bavarske. Već tada se uz pivo i kobasice nije samo cenjkalo pri kupovini odnosno prodaji stoke, nego se raspravljalo i o svim bitnim temama. Od 19. veka sve češća i glasnija je bila kritika politike koja se vodila u bavarskom kraljevstvu da bi 1919. Bavarsko udruženje seljaka pozvalo na prvo zvanično okupljanje političke tematike. Od 1932. politička pepelnica kao organizovani skup prelazi u ruke nacional-socijalista.
To je sada sve čitav vek već za nama… Zašto je onda Politischer Aschermittwoch važan danas?
Čista sreda, kako se Pepelnica inače još naziva na južno-slovenskim jezicima, obnovljena je kao okupljanje posle Drugog svetskog rata, mada skup koji je Udruženje seljaka organizovalo 1946. nije dobio odobrenje američkih vojnih vlasti da bude politički. Bavarska stranka, Bayernpartei, je 1948. održala prvi politički skup a svoja okupljanja poljoprivrednika organizovali su i bavarski ogranak Socijaldemokratske partije, SPD, i po prvi put Hrišćansko-socijalna unija, CSU. CSU je kao regionalna konzervativna stranka, zastupljena samo u Baravskoj, u ovoj nemačkoj saveznoj zemlji na vlasti od prvih posleratnih izbora u leto 1946. neprekidno, osim tokom jednog mandata socijaldemokrata sredinom pedesetih godina. Neposredno pred svoj prvi i jedini gubitak vlasti, CSU je 1953. prvi put i organizovala Političku Pepelnicu kao veliki stranački a ne esnafski skup a njen šef, Franc-Jozef Štraus, koji je bio poznat kao britki govornik, učinio je taj događaj poznatim na nacionalnom nivou. Kasnije, u vreme televizije, potom i interneta, a pogotovu danas, u doba društvenih mreža, Politička Pepelnica je pre svega medijski događaj. Eto, ni mi mu nismo odoleli.
A koji su to britki govornici na sceni bili danas, u vreme dok se u Berlinu pregovara o novoj vladi?
Zvezda Pepelnice je šef CSU-a i predsednik vlade Bavarske, Markus Zeder. CSU se inače okuplja u kongresnom centru u Pasauu dok je SPD ostala verna Filshofenu u kojem je davno sve i počelo. Socijaldemokratama se obratio Karl Lauterbah, ministar zdravlja u odlazećoj vladi, jer vrh SPD-a u Berlinu učestvuje u pregovorima o novoj koaliciji sa Hrišćansko-demokratskom unijom, CDU-om. Zbog koalicionih pregovora u Bavarsku nije došao ni lider CDU-a i budući savezni kancelar, Fridrih Merc ali se kod stranačkih kolega u gostima nisu pojavili ni prvaci partija koje na izborima za Bundestag pre deset dana nisu ostvarile očekivane rezultate: Zelenih, Liberala i Saveza Sare Vagenkneht. Uprkos neuspehu zbog osvojenih samo 1,5 odsto glasova 23. februara, u odnosu na 2,4 procenta na parlamentarnim izborima 2021, pred partiju je u gradiću Degendorf, izašao lider Slobodnih birača, Freie Wähler, Hubert Ajvanger, inače potpredsednik vlade Bavarske i ministar za ekonomiju u ovoj saveznoj zemlji. Iako je u Bavarskoj u koaliciji sa CSU-om, Ajvanger je napao svoje koalicione partnere i CDU zbog obmane birača, kako je nazvao najavu da će nova koalicija CDU-a i CSU-a sa SPD-om na nacionalnom nivou napraviti državni dug od skoro bilion evra.
A šta se čulo od budućih koalicionih partnera, konzervativaca i socijaldemokrata?
Možda je najveće iznenađenje dana bio Karl Lauterbah, koji je uskočio kao govornik na skupu SPD-a umesto najpre najavljenih funkcionera socijaldemokrata. Lauterbah je iz Direna pa mu je nastup bio u tradiciji karnevalskih govornika i počeo je primedbom da jedna krigla piva koje mu je u Bavarskoj servirano ima toliko alkohola koliko i 20 čaša „kelša“, piva iz Kelna i okoline iz koje je i on sam. Uozbiljio se dok je govorio o neophodnosti najavljenih novih investicija u odbranu i infrastrukturu, za koje će Nemačka ući u stotine milijardi evra novih dugova, dok je u kafanskom maniru govorio o Markusu Zederu, bavarskom premijeru i svom budućem koalicionom partneru, nazvavši ga pomfrit-populistom jer na društvenim mrežama svako malo objavljuje fotografije na kojima jede kobasice, hamburgere i drugu masnu hranu ali ne i staru bavarsku pečenu kolenicu.
Je li Markus Zeder na to nešto odgovorio ili je o koaliciji rekao nešto što se u Berlinu još nije čulo?
Ni jedno ni drugo. Zeder je nastupao naglašeno državnički i samouvereno, kako se često i inače karakterišu njegovi nastupi. Socijaldemokrate je bocnuo samo u toliko što je regionalnog prvog čoveka SPD kratko pomenuo opaskom da treba da mu bude čast da je uopšte pomenut. Ali je zato obilato kritikovao do sada vladajući Savez 90 Zeleni a posebno neuspešnog kandidata za kancelara, Roberta Habeka, kao nekompetentnog i neuspelog ministra privrede. Oštro je napao i ojačanu opozicionu Alternativu za Nemačku, AfD, nazvavši ih najvećom i istinskom pretnjom za Nemačku. U ozbiljnom tonu je govorio i o spoljnim bezbednosnim pretnjama državi i Evropi, u kontekstu ruskog napada na Ukrajinu, pa je istakao da mnoga saznanja koja ima, ali o kojima ne može javno da govori, ukazuju na neophodnosti planiranog dodatnog budžeta za Bundesver. I inače je Markus Zeder ponavljao kako će nova vlada ojačati i modernizovati i Nemačku i Evropu.
Izvanredna vremena iziskuju izvanredno djelovanja. Ova povijesna maksima je postala više nego očita posljednjih dana nakon što je postalo jasno da Bijela kuća očito priprema povijesne preokrete i dosadašnji svjetski poredak okreće naglavačke.
Globalni preokreti su Njemačku uhvatili, tako reći, na lijevoj nozi, u nekoj vrsti interregijuma gdje je u Berlinu na snazi tehnička vlast koja nema više legitimnost političke stvarnosti. A ona se promijenila 23. prošlog mjeseca kada je na prijevremenim parlamentarnim izborima svrgnuta vlada Olafa Scholza i već istu večer postalo više-manje jasno u kojem smjeru ide formiranje nove vlade.
Vjerojatni budući kancelar Friedrich Merz odmah je dao do znanja kako želi što prije oformirati buduću vladu i to sa socijaldemokratima. Prošlotjedni skandal u Bijeloj kući gdje je ponovnoizbarani američki predsjednik Donald Trump ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom jasno dao do znanja da ga gura u milost i nemilost Kremlja, dodatno su ubrzali pregovore njemačkih demokršćana i socijaldemokrata.
Do ovog četvrtka kada se u Bruxellesu održava izvanredni samit na temu pomoći Ukrajini i općenito obrambene strategije Europe koju je SAD sada prepustio samoj sebi, čelnici Unije i SPD-a su htjeli pokazati da se svijet može ponovno osloniti na Njemačku i zato na brzinu skovali plan o posebnom fondu za obranu kako još aktualni kancelar Scholz ne bi u Bruxelles išao praznih ruku.
"Mi šaljemo signal prijateljima i neprijateljima: Njemačka je tu. Njemačka se ne povlači i ne bježi od odgovornosti", rekao je u svom, medijski atraktivnom stilu, predsjednik CSU-a i jedan od pregovarača o koalicijskoj vladi Markus Soeder nakon postignutog dogovora u utorak.
Na istoj konferenciji za tisak na kojoj su predstavnici vjerojatnih budućih koalicijskih stranaka predstavili svoj povijesni financijski paket, Friedrich Merz je također posegnuo duboko u retoričku riznicu i rekao kako za pojačanje obrambene spremnosti Njemačka i Europa moraju poduzeti "Whateever it takes", dakle što god je ikako moguće.
Merz je isto tako Europi poručio da napokon odraste i počne više ulagati u vlastitu obranu.
Tu je i povijesni paket od 500 milijardi eura za jačanje posrnulog njemačkog gospodarstva i dotrajale infrastrukture.
Njemačko gospodarstvo je oduševljeno reagiralo na vijest o brzom dogovoru oko jedne od najspornijih točaka na putu ka stvaranju koalicije. To je vidljivo i na rekordnim vrijednostima koje je danas doseglo njemačko tržište dionicama.
No za ostvarenje ovog cilja stranke buduće vlade moraju prijeći još jednu prepreku. A to je mijenjanje tzv. dužničke kočnice koja je uvrštena u Ustav nakon posljednje velike globalne financijske krize 2008. Promjena kočnice je potrebna kako bi izdvjanja za Bundeswehr bila izuzeta iz pravila maksimalnog zaduživanja od jedan posto BND-a. Isto pravilo izuzeća vrijedi i za 500 milijardi eura težak paket pomoći gospodarstvu.
No Ustav se može mijenjati samo dvotrećinskom većinom Bundestaga.
Koju stranke eventualne buduće vlade čak da im u pomoć uskoči stranka Zeleni, u novom sazivu Bundestaga nemaju.
Zato je primarni zadatak Merza i njegovog koalicijskog partnera SPD-a da još u ovom sazivu Bundestaga, koji traje do 25. ovog mjeseca, organiziraju glasanje o ukidanju dužničke kočnice. Zeleni su već oprezno najavili spremnost no sve je još uvijek pod znakom pitanja.
Nakon dolaska ponovno izabranog američkog predsjednika na dužnost, svjetski poredak očito dobiva nove obrise. Okretanje leđa Washingtona Europi ima učinka i na situaciju u Njemačkoj koja sada, kao i ostale zemlje Europe, više moraju ulagati u vlastiti obranu. Pored toga u Njemačkoj dolaze vremena reformi koje bi trebale pomoći posrnulom gospodarstvu. Sve je to utjecalo na stranke vjerojatne buduće demokršćansko-socijaldemokratske koalicije da ubrzaju razgovore o vladi te se već i prije koalicijskog sporazuma dogovore oko važnog pitanja financiranja Bundeswehra i obnove privrede.
Zbog svih ovih krucijalnih političkih događaja je valjda i sama tradicionalna politička pepelnica nekako pala u drugi plan i okrenula se uglavnom protiv polarizirajućih snaga poput AfD-a.
