Demokracija ne umire, ali prolazi kroz transformacije. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 16.09.2024. 20:12 Min.. Verfügbar bis 16.09.2025. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Demokracija ne umire, ali prolazi kroz transformacije
Stand: 16.09.2024, 17:49 Uhr
Nenad Kreizer, Maja Marić, Boris Rabrenović
Studije pokazuju veliku razočaranost građana u demokraciju. Rezultati na izborima u posljednje vrijeme u Njemačkoj svjedoče uzletu onih političkih stranaka čiji stavovi se često kose s ustavnim poretkom Njemačke. Je li demokracija na umoru ili se samo radi o prolaznoj fazi? Nenad Kreizer o krizi demokracije govori s profesorom Franom Osrečkim s Visoke škole za ekonomiju i pravo u Berlinu a Maja Marić predstavlja studiju koja ukazuje ne porast povjerenja u demokraciju.
Demokracija se dugi niz godina smatrala najznačajnijom tekovinom tzv. zapadnih društava. Pri tome se prije svega podrazumijevaju slobodni izbori, tržišna privreda i participacija civilnog društva.
Nakon pada Berlinskog zida i istočnoeuropske države su preuzele ovaj model. Izgledalo je kako je demokracija zapadnog tipa u pobjedonosnom pohodu koji ništa i nitko ne može zaustaviti. No već odavno su primjetni procesi koji dovode u pitanje granice učinkovitosti demokratskih društava. U mnogim zemljama pa i onima s dubokom demokratskom tradicijom na vlast dolaze autokrati koji djeluju suprotno u smislu onoga za što ih njihova funkcija obvezuje. Građani razočarani u politički sustav biraju stranke koje u svojim programima ne podržavaju osnovne postulate slobodarskog demokratskog poretka.
Primjetna je i određena doza nostalgije kod građana koji su nekada živjeli u nedemokratskim društvima poput Istočne Njemačke ili Jugoslavije.
Kolegica Maja Marić predstavlja nam nekoliko studija koje se bave pitanjem pada povjerenja u demokraciju.
Majo, mediji su puni napisa da je demokracija u Njemačkoj u opasnosti. Je li to zaista tako?
Anketa koju je provodio javni servis NDR, pod nazivom "Demokracija pod pritiskom?", u kojoj je učestvovalo 18.000 ljudi u Sjevernoj Njemačkoj, pokazuje da je većina ispitanika općenito zadovoljna demokracijom u Njemačkoj. Ali mnogi ipak vide akutne opasnosti - posebno od ekstremističkih stranaka dok je drugi veliki potencijalni izvor opasnosti – dezinformacija. I tu se prvenstveno misli na dezinformacije kojima su ljudi izloženi na društvenim mrežama. Tu je i društvena nejednakost koja također ugrožava demokraciju.
Koliko se zapravo radi o nepovjerenju u demokraciju a koliko o nepovjerenju u politički sustav i pogotovo političke stranke koje su očito propustile prilagoditi se društvenim promjenama? O tomu govorimo s profesorom Franom Osrečkim s berlinske Visoke škole za ekonomiju i pravo.
Profesore Osrečki, koji su aspekti doveli do toga da demokracija dođe pod loš glas? Zapravo demokracija je, koliko se sjećam iz gimnazije, izmišljena da bi spriječila da nesposobni vladaju. Međutim, u posljednjih nekoliko godina vidimo da na vlast upravo demokratskim putem dolaze osobe koje, recimo, prije 20 godina ne bi baš se visoko popele na nekoj karijernoj ljestvici. Kako se to objašnjava?
Mislim da je jedan jako važan aspekt u svemu tome ipak ti nekakvi slabi politički aparati unutar političkih stranaka. Znači mi sve više i više imamo sustav gdje ustvari u velikim europskim strankama na neki način vlada nekakav sustav u kojem je relativno lako neiskusnim kandidatima ipak doći relativno daleko gore u hijerarhiji tih stranaka. Mislim, to je jedan proces koji se najbolje vidi u Americi. Ali teško je reći da smo prije nekih 20 ili 30 godina imali sposobnije političare. Mislim da je to jako teško na taj način jednostavno dijagnosticirati, ja se čak i ne bih složio.
Možda i zato jer je i svijet danas puno kompliciraniji ili zbog čega?
Kao prvo to, a kao drugo jako puno, recimo, tehničkih pitanja se danas moraju rješavati. Tako da ustvari mi imamo sustav gdje se neke teme moraju rješavati na nivou ekspertokracije. To znači da političari nemaju ustvari više tu vrstu slobode koju su imali pedesetih, šezdesetih godina i imaju iza sebe sve manje i manje i sve fragilnije većine.
Kako objašnjavate, evo sad imamo prilike to pratiti u Njemačkoj, veliko je nezadovoljstvo aktualnom Vladom pogotovo ako uzimamo uspjeh krajnje ljevice i krajnje desnice, ako ih se tako može nazvati, AfD-a i Saveza Sahre Wagenknecht, koji i jedni i drugi idu na jednu temu - sprečavanje migracije. To je jedna ogromna i kompleksna tema s kojom se ova vlada, ne samo ova Vlada nego i Vlade prije nje, nije uspjela suočiti na taj način na koji bi biračima bio vjerojatno povoljan, a to je smanjiti migraciju. I sad odjednom birači vjeruju ljudima bez ikakvog političkog iskustva da će riješiti taj problem. Mislite li da zbog toga ljudi biraju stranke poput AfD-a ili se jednostavno radi o protestu protiv činjenice da stranke koje su na vlasti nisu u tom smjeru napravile dovoljno da bi zadovoljile birače?
Moj dojam je da ipak prosječan birač čak i ne gleda toliko na te teme. Ne radi se čak o tome koliko je jedna određena stranka u stanju efikasno riješiti jedan problem, nego mislim da se prosječnom biraču samo radi o tome da se kaže "OK, ta tema je meni važna i to etablirane stranke ne pokrivaju" i to je to. Koliko su stvarno ti političari, ti dužnosnici u stanju taj problem efikasno riješiti, to ja mislim, čak i nije najvažnije tema za prosječnog birača. Prosječnom biraču se radi o tome: "Ovo je meni važna tema. Ta tema se ne obrađuje dosta intenzivno i zato ja dajem svoj glas onome koji tu temu na neki način jako intenzivno obrađuje."
Što uopće znači pojam 'demokracija u opasnosti'? Nije baš da očekujemo da će doći do državnog udara u Njemačkoj.
Kad ljudi kažu da je demokracija u opasnosti, oni često ističu zabrinutost zbog slabljenja demokratskih normi, porasta autoritarnih tendencija, polarizacije ili erozije institucija koje štite demokraciju. Ta pitanja ne moraju uvijek dovesti do trenutnog kolapsa demokracije, ali mogu postupno potkopati njezinu učinkovitost i legitimitet tijekom vremena.
Kada pričamo o krizi, obično to povezujemo s određenim imenima. Trump, Erdogan, Putin pa čak i Orban...
Da, ali se ovdje zanemaruje nekoliko aspekata. Prvo, više ne postoji legitimna alternativa demokraciji, kao obliku političke vladavine. To, među ostalim, znači da se svi oni koji žele doći na vlast pozivaju na 'demokraciju'.
A događa se i nešto što se zove 'demokratizacija demokracije'. Politolog Philip Manow, sa Sveučilišta u Bremenu, naglašava da danas u politički komunikacijski prostor može ući svatko i političku kolektivnu akciju sada je lakše i 'jeftinije' organizirati nego ikad prije. On smatra da se naša percepcija krize demokracije zapravo odnosi točnije na krizu uhodanih procedura političkog predstavljanja, a da se ta kriza predstavljanja objašnjava prvenstveno aktualnom demokratizacijom demokracije.
No, da se mi vratimo na rezultate ankete – rekla si da je većina zadovoljna demokracijom, ali da smatraju i da je ugrožena?
Da, skoro dvije trećine, ili točnije 63% ispitanika, zadovoljno je kako demokracija funkcionira - oko deset postotnih bodova više nego prije nekoliko mjeseci kada ih je bilo 54%. Prošlo istraživanje objavljeno je u listopadu/oktobru prošle godine, a između ta dva istraživanja bilo je mnogo demonstracija protiv desnog ekstremizma i za demokraciju. Deseci tisuća ljudi također su se okupljali na sjeveru svaki tjedan - u siječnju je samo u Hamburgu oko 180.000 ljudi izašlo na ulice.
Ali građani su podijeljeni i oko stava što se samih demonstracija tiče.
Prema mnogim ispitanicima, demonstracije imaju pozitivan učinak: polovica njih vjeruje da jačaju demokraciju. Četvrtina je pak uvjerena da prosvjedi imaju mali ili nikakav učinak - 18 posto prosvjede čak vidi kao slabljenje demokracije jer isključuju ljude. Neki kritiziraju da su prosvjedi protiv oporbe upitni ako ih podupiru vladajuće stranke. Nadalje, nije dovoljno izaći na ulicu i jednostavno zajedno biti “protiv desnice”. Politika se mora pozabaviti stvarnim problemima, inače bi to bilo “kukavički” i “nepošteno”, a demonstracije bi bile samo “političko kazalište”, ocenjuju ispitanici.
Građani su podijeljeni i oko stava prema AfD-u.
Većina ispitanika vidi ekstremističke stranke svake vrste, ne samo kao prijetnju demokraciji općenito, već sve više i temeljnom zakonu. Neki dijelovi AfD-a već su klasificirani kao provereno desno ekstremni - no društvo je podijeljeno kada je riječ o stranačkim zabranama: polovica (45 posto) smatra da bi demokracija ojačala zabranom AfD-a, dok druga polovica (46 posto) vidi zabranu kao slabljenje.
Na sjeveru su velike razlike, što pokazuje pogled na kartu grada i četvrti.
Osobito u gradskim područjima, mnogi ispitanici vide zabranu kao jačanje demokracije - u regiji Hannovera ta je brojka oko polovine; malo više u Osnabrücku. U saveznoj zemlji Mecklenburg-Zapadno Pomorje prevladava suprotno mišljenje: ovdje većina sudionika smatra da bi zabrana AfD-a oslabila demokraciju.
Viši upravni sud u Münsteru odlučio je da AfD može i dalje biti na popisu slučajeva za koje se sumnja da su desničarski ekstremisti . To znači da Ured za zaštitu Ustava može i dalje koristiti obavještajne resurse, poput prisluškivanja, za praćenje stranke. U saveznim zamljema Saska-Anhalt, Saska i Tiringija, stranka je već klasificirana kao desničarsko ekstremistička. U Tiringiji najjača stranka, u Saskoj druga po snazi.
Koji onda zaključak ovog ispitivanja, osim toga da su građanska mišljenja podijeljena?
Građani se osjećaju dobro i sigurno u Njemačkoj, ali su zabrinuti. Ta zabrinutost odražava širi trend skepticizma prema političkom vodstvu i straha da bi vanjski čimbenici, poput ekonomske nestabilnosti ili dezinformacija, mogli oslabiti demokratske sustave. Iako su mišljenja različita, značajan dio javnosti smatra da su za zaštitu demokratskih načela potrebni veći dijalog i jače građansko obrazovanje.
