Lažne stranice i sigurnost na internetu. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 05.03.2024. 22:52 Min.. Verfügbar bis 05.03.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Lažne stranice i sigurnost na internetu
Stand: 05.03.2024, 17:55 Uhr
Maja Marić, Nenad Kreizer, Boris Rabrenović
Neuobičajeno niske cijene, brendirana roba, super ponuda. Ako ste na to naletjeli na internetu, treba vam biti - sumnjivo. Jer velika šansa je da je stranica lažna. Kako ih prepoznati i kako izbjeći prijevaru? IT-stručnjak Ivan Voras s Majom Marić objašnjava na što treba obratiti pažnju, gdje provjeriti informacije i što učiniti ako smo već nasamareni. Nenad Kreizer govori o Zakonu o digitalnim uslugama kojim EU želi donijeti veću transparentnost i sigurnost za korisnike digitalnih usluga.
Internet se i dalje razvija, a s njegovim rastom, raste i opasnost od hakiranja, online napada i krađe podataka. Jedan od načina kako jednostavno ukrasti podatke od ljudi je putem lažnih web stranica. Zakonom o digitalnim uslugama - Digital Services Act -EU želi donijeti veću transparentnost i sigurnost za korisnike digitalnih usluga. Hoće li zakon učiniti internet sigurnijim mjestom i kako se zaštititi od ovakvih napada dok se to ne dogodi, razgovaram s kolegom Nenadom Kreizerom.
Nenade što je to zapravo Zakon o digitalnim uslugama? Je li taj zakon jedinstven u Njemačkoj?
Zakon o digitalnim uslugama je samo oblik primjene Akta o digitalnim uslugama i Akta o digitalnom tržištu Europske unije. Dakle ovaj zakon u Njemačkoj je samo konkretizacija EU pravila o digitalnom tržištu.
I što on regulira?
Akti Europske unije o digitalnim uslugama i digitalnom tržištu definiraju dva cilja a to su stvaranje sigurnijeg digitalnog prostora u kojem su zaštićena temeljna prava svih korisnika digitalnih usluga te osiguravanje jednakih uvjeta za poticanje inovacija, rasta i konkurentnosti, kako na jedinstvenom europskom tržištu tako i na globalnoj razini.
To zvuči prilično neodređeno. Što se iza toga zapravo krije?
Ovaj se zakon konkretno u Njemačkoj u prvom redu tiče velikih internetskih ponuđača koji će biti dužni pojačano se boriti protiv ilegalnih sadržaja i aktivnosti kao i osiguravanje više prava za korisnike koji bi trebali biti bolje osigurani od prijevara. To se prije svega odnosi na Akt o digitalnim uslugama. Akt o Digitalnom tržištu, koji stupa na snagu sredinom ovog mjeseca, bi prije svega trebao osigurati pravedniju tržišnu borbu u internetskom prostoru.
Čini se da su sitna slova to što čini razliku izmedju sigurne kupovine i konkretne prevare na internetu. Kako ih prepoznati i kako izbjeći prijevaru? Na što obratiti pažnju, gdje provjeriti informacije i što učiniti ako smo već nasamareni - zna naš današnji gost Ivan Voras, IT stručnjak.
Ivane, zašto uopće ima toliko lažnih web stranica?
Prvenstveno zato što ljudi žele proći bolje nego što bi prošli inače. Jako puno tih web stranica prodaje nešto odnosno izgledaju kao da prodaju nešto. Međutim, tako niske cijene, tako povoljni uvjeti sigurno bi trebali biti znak da nešto nije u redu s tom ponudom. Ima i drugih vrsta prijevara. Ima vrsta prevara koje se pretvaraju kao nekakve službene institucije, kao možda banke, kao možda gradske ili državne institucije i firme. To je isto popularno u zadnje vrijeme, ali opet treba jako puno pažnje i jako puno čitanja s razumijevanjem ako se dođe do neke poruke do nekog maila do nekakve stranice koja imalo izgleda sumnjivo.
Ako nabasamo na jednu takvu trgovinu koji problemi nas očekuju. Što je najgore što se može dogoditi?
Pa najjednostavnije - najgore što se može dogoditi jednostavno da iznos koji je skinut s kartice bude daleko veći od onoga što piše na stranici. Da se ta kartica, odnosno njeni podaci, spremaju možda za kasniju upotrebu za kasnije pokušaje nekih jačih prevara i da se osobni podaci, kao što su možda e-mail adresa ili fizička, poštanska adresa spremaju opet za potrebe, možda budućih krivičnih djela, napada ili nešto slično.
Spomenuli ste maloprije i čitanje s razumijevanjem i tzv. čitanje sitnih slova. S druge strane, u doba kad imamo kojekakve, Ali-Exprese i razne takve stranice s puno jeftinijim proizvodima koji naprosto dolaze iz Kine. Mislim da kad ovako sve čujemo, ljudi se ne osjećaju baš sigurno uopće, se usuditi na takvu kupovinu. Kako onda prepoznati te lažne web stranice, na što još možemo obraćati pažnju osim tih sitnih slova da tako kažemo?
Pa opet, sigurnost je u nekakvim postojećim brendovima u postojećim već shopovima, na primjer, Ali ekspres. Na početku je to bio kineski nekakav shop koji ljudi nisu vjerovali da postoji, da je s njima sigurno poslovati. Danas je to brend koji svatko zna i pokazao se jako korisnim, i jako sigurnim. S druge strane, nekakvi pod navodnicima kineski web shopovi koji niču možda svaki dan koji imaju neku čudnu ponudu i nestaju sljedeći dan, takvima bi trebalo pristupati jako, jako oprezno i vjerojatno nije baš sve u redu s njima. Recimo u Europskoj uniji web sajtovi iza kojih stoji nekakva firma, koji obavljaju neku poslovnu djelatnost, moraju imati navedeno ime i adresu firme na vidljivom mjestu. Ako takvih podataka nema, to je već jako, jako sumnjivo. Na neki način zakoni koji su postavljeni koji služe tome da zaštite ljude od prevara čine dosta više posla firmama da se njima pozabave, odnosno implementiraju sve što ti zakoni zahtijevaju. Ali s druge strane opet ljudi ne gledaju te informacije pa je to malo onako, nekad se čini, uzaludan posao.
Za obične građane je nekako važniji ovaj prvi dio.
Da jer on građane štiti prije svega protiv širenja mržnje i to se prije svega odnosi na velike platforme poput Facebooka, Instagrama ili TikToka. Ove platforme će ubuduće morati provoditi procjene rizika pojedinih korisnika kako bi se uspješnije otkrivali ilegalni sadržaji ili štetne aktivnosti poput pokušaja prijevara ili manipulacija. Platforme se osim toga obvezuju da će djelovati brzo na otkrića ovakvih sadržaja.
Pritom treba reći da se ne radi samo o širenju mržnje nego i o slučajevima da netko preko spomenutih platformi nudi ilegalnu robu ili linkove koji vode ka lažnim trgovinama. Dakle to se tiče i trgovinskih platformi poput Zalanda, Amazona.
Nadalje se platforme obvezuju istraživačima koji se bave širenjem sadržaja preko mreža pružiti uvid u podatke, nešto što je do sada prije svega Meta, tj. kompanija koja stoji iza Facebooka i Instagrama izbjegavala i odbijala. Zakon se prije svega odnosi na velike igrače s najmanje 45 milijuna korisnika.
No velike platforme nisu samo dužne zaštiti korisnike nego i one kojima su blokirali sadržaje moraju objasniti zašto su to učinili.
Da, daljnji aspekt ovih pravnih paketa a je transparentnost. Facebook, Instagram i ostali će morati bolje objasniti po kojem principu funkcioniraju njihovi algoritmi tj. programi koji traže i odabiru sumnjive sadržaje.
Onima koji su sporne sadržaje pustili na platformu će se morati bolje objasniti zašto su im sadržaji uklonjeni i otvoriti mogućnost za žalbu na pojedine odluke.
Time se želi spriječiti da oni koji kontroliraju sadržaje ne rade na vlastitu ruku i po vlastitoj volji nego moraju svaku odluku obrazložiti. Novi zakon jasnije određuje koji sadržaji su neprihvatljivi. Platforme do sada u pravilu nisu bile dužne objašnjavati zašto su uklonile neki sadržaj.
Nova pravilo posebnu pozornost obraća i mogućnosti kontaktiranja velikih platformi?
To je do sada bila jedna od najvećih kritika. Naime kontaktirati određenu platformu, bilo da se radilo o Facebooku, X.u, dakle bivšem Twitteru ili nekom drugom servisu, je do sada predstavljalo noćnu moru. Ponekad se do mogućnosti kontaktiranja bilo potrebno barem pet klikova. Sada su platforme na vidljivom mjestu dužne ponuditi mogućnost kontakta za pritužbe ili prijave.
Pravila su i do sada bila stroga ali velike platforme nitko nije sustavnije kontrolirao. Hoće li na tom polju biti promjena?
Platforme će ubuduće morati objasniti jesu li po nekom pitanju bile aktivne ili ne. Osim toga se osniva novi EU ured za digitalne usluge. Ovaj ured bi trebao pratiti žalbe na račun velikih ponuđača i skrbiti za to da potrošači ostvare svoja prava. U slučaju nepridržavanja ovih pravila, platformama prijete kazne i do šest posto godišnjeg prometa a kod divova poput Mete, Applea ili Googlea znamo o kojim iznosima se radi.
No zakon se odnosi samo na ove tvrtke?
Ne, svi platforme s više od 45 milijuna korisnika poput Zalanda recimo ili Wikipedije ili Amazona se nalaze pod jačom paskom nakon donošenja ovog zakona.
Je li bilo kritike stručnjaka na ovaj zakon tj. EU akte?
Prilikom rasprave u Bundestagu oporbena Unija CDU/CSU je zakonu predbacila nejasnoću. Unija tvrdi da je za platforme vrlo teško ispuniti obveze za prijave spornih stranica jer da zakon ne definira dovoljno kako bi te stranice trebale izgledati.
Prema riječima Juliana Jaruscha voditelja projekta "Jačanje digitalne javnosti" pri Zakladi Nova odgovornost, najveći izazov će biti pronaći dovoljno stručnjaka koji će kontrolirati primjenu Zakona o digitalnim uslugama.
