Korona pandemija i mnogo otvorenih pitanja. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 24.09.2024. 22:59 Min.. Verfügbar bis 24.09.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Korona pandemija i mnogo otvorenih pitanja
Stand: 24.09.2024, 17:29 Uhr
Maja Marić, Nenad Kreizer, Boris Rabrenović
Početak pandemije korona virusa bio je prije četiri godine – no čini se da je borba protiv virusa dugoročno podijelila društvo. Ostala su neodgovorena pitanja: što je dobro obavljeno za vrijeme pandemije? Koje su mjere spasile živote? Koje greške su se dogodile? I gdje? Dok Nenad Kreizer donosi priču o korona-politici, istovremeno slušamo i o novim slučajevima korona virusa – virolog dr. Luka Čičin–Šain pojašnjava Maji Marić što možemo očekivati u budućnosti.
Koga još zanima korona?
Mnogi od nas još nisu zaboravili period kada su bili zatvoreni u kućama, obavezna cijepljenja, mala djeca koja su u škole išla s maskama i kada smo se držali na distanci jedni od drugih. Nisu zaboravili ni novinari, ni političari, ni znanstvenici - predstavnici politike i znanosti traže reviziju tadašnjih Corona mjera.
Savezni ministar zdravstva Karl Lauterbach (SPD) poziva na brzu analizu pandemije korone. “Ponovna procjena je neophodna kako bismo naučili, ali i kako bismo pomirili stanovništvo”, rekao je savezni ministar zdravstva za javni servis ZDF. Koje su od prethodnih odluka za raspravu? I kako bi mogla izgledati ponovna obrada? Zna Nenad Kreizer.
Nenade u Njemačkoj se u posljednje vrijeme puno raspravlja o mjerama koje su donesene tijekom koronakrize. Zašto baš sada, četiri i pol godine nakon izbijanja?
Zapravo u nekim krugovima rasprava nikada nije ni prestala. Pritom ne mislim samo na protivnike mjera nego na sve one koji se u svojoj radnoj svakodnevici susreću s posljedicama ovih mjera. Recimo pedagozi koji tvrde da je razdoblje pandemije i ukidanja nastave posebno utjecalo na razinu znanja kod djece koja su prošla kroz ovo razdoblje. O tome smo raspravljali u jednom od naših prethodnih podcasta.
No posljednjih tjedana se rasprava intenzivirala. Zašto?
Konkretni povod je tužba magazina „Multipolar“ koji traži puni pristup protokolima Instituta Robert Koch, dakle najvažnije ustanove na temelju čijih preporuka je tadašnja vlada donosila odluke o mjerama. Objavljeni dokumenti su bili cenzurirani na mnogim mjestima protiv čega su novinari ovog magazina podnijeli tužbu pred Upravnim sudom a toj tužbi je i udovoljeno.
Drugi slučaj zbog kojeg se upravo sada pojačano govori o razdoblju koronakrize koje je podosta godina iza nas je jedna druga tužba pred Ustavnim sudom koja se odnosi na obvezu osoba koje su zaposlene u određenim ustanovama da se cijepe protiv koronavirusa što su mnogi odbijali.
Prof. Dr. Luka Čičin-Šain
Gost našeg aktualnog podcasta je znanstvenik na Odjelu za virusnu imunologiju Centra za infektivna istraživanja na Institutu Helmholtz u Brauschweigu, profesor doktor Luka Čičin-Šain.
Gospodine Čičin-Šain, o kakvom se to novom soju radi o kojem virolozi opet pričaju?
Dakle, taj novi soj XEC, koga ste upravo spomenuli je jedan soj kojega se prati. Ono što je ustvari najvažnije, to je zašto mi uopće njega pratimo? Pratimo ga zato jer vidimo da, od kad se pojavio u Njemačkoj, postotak toga soja polagano raste. To nije ništa drastično, to nije nešto sada da je to ona brzina porasta kao recimo kod omikrona, pa se sada trebamo brinuti da će doći vrlo brzo do nekoga vala, ali nam je jasno da taj broj raste u postotku i da će s vremenom malo pomalo istiskivati sojeve koji su u ovom trenutku uvriježeni. To onda može dovesti do nekakvih novih u budućnosti valova negdje u zimskom periodu, novih infekcija i novih problema.
Mi danas ne komentiramo samo kovid i novije varijante, mi komentiramo i ovu potrebu da se napravi neka vrsta revizije pandemijskih mjera. Kako vi trenutno komentirate tu situaciju?
Mislim da je u osnovi uvijek nakon što smo nešto vidjeli, nakon bitke možemo bolje biti generali i shvatiti što bi bilo idealno i što bi moglo biti bolje. Mi moramo o tome razmišljati radi nekakvih budućih pandemija. Međutim, ono što možemo konkretno iz ovoga naučiti je: nije uopće sigurno da to možemo prenijeti za neku drugu pandemiju. Jer, ako npr. iduća pandemija kojoj budemo izloženi, na primjer, bude pandemije nekakvog mpoksa koji se ne prenosi uopće respiratornim putem, nego preko nekog bližeg tjelesnog kontakta, onda ove mjere koje su bile korisne za kovid baš i nisu mjere koje nam trebaju za ovu drugu pandemiju. Mislim da je važno da raspravljamo o tome otvoreno. Mislim da je važno da o tome raspravljamo u svjetlu toga, na primjer, kako balansirati potrebe društva za zaštitu pojedinaca od teških, ozbiljnih oblika bolesti, ali i recimo da se djeci omogući da idu u školu, da imaju edukaciju i tome slično. Tu treba napraviti neku vagu. U osnovi je puno tih revizija motivirano danas nekakvim politikantskim razlozima. Stranke koje nisu na vlasti to koriste kao nekakav razlog da bi onda tražili krivicu za neke stvari koje bi možda mogle biti bolje u političarima koji su donijeli te odluke. Na koncu uopće nisam siguran koliko nam koristi sada ta revizija pandemijskih mjera i čemu to ustvari služi? Koja je korist za društvo? Da li na temelju toga stvarno možemo u nekoj budućoj pandemiji biti bolje pripremljeni i adekvatnije reagirati da kao društvo prođemo bolje?
O čemu se konkretno radi?
Radi se o tužbi jedne njegovateljice protiv tvrdnje vlada kako cijepljenje služi kako bi zaštitilo živote drugih i time opravdalo zakonsku obvezu cijepljenja. Naime ako se pokaže da nije bilo dokaza da su osobe koje su cijepljene bile manje opasne po osjetljive dijelove stanovništva poput kronično bolesnih ili starijih osoba, onda zakon o obvezi nije opravdan te je dapače protuustavan jer zadire u temeljna prava građana.
Upravni sud je već jednom odbio tužbu po ovom temelju.
...ali je nakon objavljivanje necenzuriranih dokumenata Upravni sud u Osnabrücku došao do zaključka kako Institut Robert Koch nije niti u jednom trenutku zaključio kako su cijepljeni manja opasnost pa je tako i prisila cijepljenja za zaposlene u ovim institucijama protuustavna. Ustavni sud, kod kojeg se slučaj ponovno nalazi, još nije donio odluku.
Spomenuo si dakle da je jedna od spornih točaka obaveza cijepljenja za osobe u određenim ustanovama. Koje su još sporne mjere oko kojih bi se sad trebala povesti i službena rasprava na višoj političkoj razini?
Radi se prije svega o ograničenjima za djecu, poput ukidanje nastave u školama. I sam ministar Karl Lauterbach, koji se kao ministar zdravstva nalazi pod pritiskom da poduzme korake koji bi pridonijeli rasvjetljavanju razdoblja korone, smatra da se s mjerama za djecu otišlo predaleko. „U najmanju ruku smo se morali pobrinuti da djeca barem dobiju solidnu digitalnu nastavu“, rekao je Lauterbach.
Savezni ministar zdravlja Karl Lauterbach (SPD)
Koje su još korona-mjere sporne?
Pa moglo bi se reći gotovo sve: radi se o duljini trajanja lockdown-a recimo. Ovo je mjera kod koje je najveći broj kritičara imao osjećaj da su povrijeđena njihova temeljna prava, poput slobode kretanja. Poznata imena iz tog razdoblja poput virologa Christiana Drostena na to gledaju drugačije. On i danas smatra, kako je nedavno rekao za Deutschlandfunk, da su mnogi životi mogli biti spašeni da se ustrajalo na dugotrajnijim zatvaranjima ili lockdown-ovima.
Spomenuo si obvezu cijepljenja za osobe koje rade u zdravstvenim i sličnim ustanovama, no bilo je i drugačijih oblika pritisaka.
Mnogi su mišljenja da je politika podržavala masovnu i javnu kritiku onih koji se nisu htjeli cijepiti poput recimo nogometaša Joshue Kimmicha. Na njih se, kako smatraju neki, stvarao ogroman pritisak okruženja.
I tu dolazimo do daljnje kritike i to one da politika nije dovoljno vjerovala u odgovornost samih građana tj. nije imala povjerenja. Recimo putokazi na tlu koji su građanima trebali pokazati smjer kretanja ili pravila o pranju ruku ili kihanja i kašljanja. Christian Drosten se slaže da se tu pretjeralo i da je, kako je rekao, mnogo toga pošlo u krivom smjeru.
Christian Drosten, Virolog
Govorimo cijelo vrijeme o sučeljavanju s otvorenim pitanjima iz razdoblja korona pandemije. Ima li suglasnosti oko toga kako bi to sučeljavanje trebalo izgledati?
Neke političke snage koje su i tijekom pandemije bile kritične prema mjerama, poput Liberalno-demokratske stranke (FDP) traže službeno povjerenstvo dok se recimo socijaldemokratski ministar zdravstva Karl Lauterbach tome protivi. Kako sada stvari stoje do nekog dogovora oko toga kako bi to sučeljavanje trebalo izgledati, sigurno neće doći u ovom izbornom razdoblju koje traje još oko godinu dana.
Koji su glasovi za a koji protiv ovakvog službenog političkog procesa koji bi doveo do nekog zaključka?
Zagovornici ove metode argumentiraju da bi tako bilo protokolirano kako se dolazilo do zaključaka, tu se raspravlja više trezveno, stručno, s manje emocija i rasprava uključuje više različitih pozicija, tj. gledišta.
Protivnici s druge strane smatraju da bi zaključak ovakve jedne komisije opet donio jednu istinu s kojom opet ne bi bili zadovoljni svi.
Virolog Drosten smatra da se svako područje za sebe, dakle politika, znanost i mediji sami moraju suočiti s pitanjima iz tog razdoblja i prije svega odabrati metodu kako do tih odgovora doći.
U Bundestagu se već opširno raspravljalo o razdoblju pandemije koronavirusa?
Da ali ne toliko s ove etičke strane o kojoj smo govorili, nego kaznene. I to prije svega o mogućim nepravilnostima u procesu nabavljanja maski i ostalog materijala koji su pogotovo na početku pandemije bili prijeko potrebni.
Jens Spahn (CDU) za govornicom Bundestaga
Na udaru se prije svega našao tadašnji ministar zdravstva Jens Spahn iz CDU-a kojeg se optužuje da je narudžbama koje s današnjeg gledišta djeluju apsurdno oštetio proračun. Neki političari iz redova demokršćana su se zbog toga što su bili povezani s tvrtkama koje su se obogatile na nabavci maski, povukli iz politike.
