Mijenja li Njemačka uskoro zakon o abortusu?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 10.12.2024. 26:59 Min.. Verfügbar bis 10.12.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Mijenja li Njemačka uskoro zakon o abortusu?
Stand: 10.12.2024, 18:21 Uhr
Maja Marić, Filip Slavković, Nada Pester
U Njemačkoj je pobačaj ilegalan i kažnjiv a članak 218 Kaznenog zakona utvrđuje kada to nije. U praksi, abortus u prvih 12 tjedana ostaje nekažnjen ako žena prođe savjetodavnu proceduru sa liječnikom i psihologom. Veliki broj zastupnika parlamenta želi to promijeniti. A i brojni građani na najnovijim prosvjedima. Maja Marić i Filip Slavković danas o pozadini i nacrtu reforme u Njemačkoj. Ana Lovreković iz feminističkog kolektiva fAKTIV objašnjava kojim se argumentima bore za to pravo u Hrvatskoj.
U Njemačkoj je pobačaj ilegalan.
Prema članku 218 Kaznenog zakona, prekid trudnoće smatra se nezakonitim. U praksi, abortus u prvih dvanaest tjedana ostaje nekažnjen ako se žena prethodno posavjetuje sa liječnikom i psihologom. Postupak također nije kažnjiv ako je napravljen iz medicinskih razloga ili nakon seksualnog zločina, kao i incesta. I u tim se slučajevima pobačaj još uvijek smatra nezakonitim samo što se ne procesuira.
Što znači da, osim što ga žene moraju plaćati same, žene su i one koje nose stigmu počinjena krivičnog djela.
Prema Saveznom uredu za statistiku, u Njemačkoj je 2023. bilo oko 106.000 prijavljenih pobačaja - oko 2,2 posto više nego 2022. godine. Uglavnom su to mlade žene, između 18. i 34. godine starosti. Devedeset i šest posto pobačaja obavljeno je prema savjetodavnom planu. Medicinski razlozi i seksualni prijestupi bili su razlog za prekid trudnoće u četiri posto slučajeva.
Veliki broj zastupnika Bundestaga želi promijeniti ovu stavku Kaznenog zakona. Vjeruju da žene koje žele pobačaj imaju lošiju skrb zbog zakona i da on odvraća liječnike od obavljanja pobačaja. Saborski zastupnici očekuju i da će zdravstvena osiguranja u slučaju ukidanja nezakonitosti normalno pokriti troškove postupka.
A to želi i dobar dio građana. Nekoliko tisuća ljudi izašlo je na ulice u Berlinu i Karlsruheu kako bi prosvjedovalo za pravo žene na abortus, reformu postojećeg zakona i usvajanje prijedloga u Bundestagu prije novih izbora u veljači.
“Ljudsko je pravo odlučivati o vlastitom tijelu”, rekla je na ovu temu glavna tajnica njemačkog Amnesty Internationala, Julia Duchrow. “Činjenica da se ovo pravo još uvijek zanemaruje dovodi mnoge ljude na ulice diljem svijeta – i to s pravom.”
S njom se slažu i potpisnici peticije "My Voice, My Choice", koji u ovom trenutku broje preko 920.000 potpisa. Iza ove inicijative stoji najveći feministički pokret EUrope koji okuplja više od 300 organizacija. I sve u svrhu dostupnog i besplatnog pobačaja.
Dio inicijative su i ženske udruge, a potpisuju je i građani Hrvatske.
Kojim se argumentima feminističke udruge u Hrvatskoj bore za pravo na abortus i kakvo je trenutno stanje po pitanju reproduktivnih prava žena, rekla nam je Ana Lovreković iz feminističkog kolektiva fAKTIV.
Prije par mjeseci je u više zemalja Europske unije na inicijativu više feminističkih organizacija i kolektiva pokrenuto skupljanje potpisa, koji bi onda, ukoliko se skupi dovoljan broj potpisa, bili upućeni Europskoj uniji na razmatranje da zakonodavno uredi to da u onim zemljama u kojima je pobačaj legalan da Europska unija preuzme troškove samog zahvata. To znači da osoba koja, recimo, živi u Hrvatskoj ako se zatekne u toj zemlji ili ode u tu zemlju s namjerom da pobaci Europska unija bi preuzela troškove na sebe. Ono što je jako bitno kod te inicijative je prvo da je u Hrvatskoj skupljen iznimno velik broj potpisa. To moze čuditi, ali i ne mora. No, zapravo samo pokazuje dvije stvari: prvo da su žene u Hrvatskoj iznimno svjesne koliko pobačaj već godinama nije dostupan i koliko to pravo zapravo nemaju, a drugo također odražava prevladavajući trend u društvu, a to je da sva istraživanja unazad zadnjih desetak godina jednostavno pokazuju da je podrška pravu na pobačaj u hrvatskom društvu iznimno visoka. Ona se kreće oko 75 posto. Taj trend podrške je vrlo bitan jer kako smo suočeni sa sve regresivnijim praksama pokazuje da je pobačaj jedna od feminističkih tema oko koje žene uistinu nemaju zadrške i gdje mogu računati na nekakav solidarni moment u trenutku kada bi stvari krenule na gore. A znamo po primjeru puno zemalja da se to vrlo lako može dogoditi, ali to je jedno pitanje koje ne bi samo tako prošlo.
Kolega Filip Slavković je pročitao zakon te pratio debatu u njemačkom parlamentu i u medijima o prijedlozima izmjena paragrafa 218 kaznenog zakona o kažnjivosti abortusa kao ubojstva nerođenog djeteta.
Filipe, nakon emotivne debate u parlamentu i reakcija, ima li izgleda da će se zakonska regulativa o abortusu izmjeniti još u ovoj godini?
Šanse su male, Majo, mada je teoretski još uvek moguće. Vladajuća koalicija socijaldemokrata, zelenih i liberala planirala je da tokom svog mandata, za koji bi regularno na raspolaganju imala još skoro godinu dana, usvoji odgovarajuće zakonske izmene. Međutim, tzv. semafor-koalicija se raspala i kancelar Olaf Šolc će sutra uputiti zahtev parlamentu da se glasa o poverenju vladi. Već u ponedeljak 16.12.2024 će poslanici, kako se očekuje, izglasati nepoverenje kabinetu da bi savezni predsednik Frank-Valter Štajnmajer 27. decembra mogao, što je sve već dogovoreno među parlamentarnim strankama, da raspiše vanredne izbore za 23. februar. Dakle, Štajnmajer će između Božića i Nove godine već raspustiti sadašnji saziv Bundestaga te poslanicima ostaje malo vremena za usvajanje zakona.
Postoji li parlamentarna većina za ukidanje kažnjavanja abortusa u prvom tromesečju trudnoće?
Pretpostavlja se da postoji neophodna većina od 367 poslanika za usvajanje reforme jer za nju treba da glasa više od polovine svih poslanika, kojih sada ima 733. Novi Bundestag će, inače, zbog ranijih izmena izbornog zakona, imati manje poslanika – 630. Već sada je formirana grupa od 328 poslanica iz redova socijaldemokrata i zelenih te opozicione levice koja je podnela tzv. grupni predlog izmene zakona ali im nedostaje još nepunih 40 glasova koji bi morali da dođu iz redova novoformiranog Saveza Sare Vagenkneht, doskora vladajućih liberala i opozicionih partija hrišćanske unije. CDU i CSU su, međutim, većinski skeptični prema delovima nacrta dok je FDP signalizirala da bi glasala za zakon ali da ne želi da odluku donosi na brzinu tik pre novih izbora.
Dakle, trenutno nema većine za reformu zakona o abortusu?
Čini se, gledano sa strane, da možda političke partije koje osećaju da su u defanzivi, SPD i Savez 90 Zeleni (Bündnis 90/Die Grünen) kao i Levica (Die Linke), pokušavaju da proguraju novi zakon još u ovom sazivu Bundestaga, i tako možda dobiju još neki „poen“ kod sebi naklonjenih birača. S druge strane, stranke koje se nadaju da će formirati buduću vladu, Hrišćansko-demokratska (CDU) i Hrišćansko-socijalna unija (CSU) te Slobodna demokratska partija (FDP), delom iz ubeđenja a delom da bi sebi pripisale reformu, čekaju nove izbore.
To je za sad samo pretpostavka. Da se okrenemo činjenicama zakona o prekidu trudnoće. O čemu se uopće vodi rasprava?
Ako se posmatraju samo fakti, debata se vodi o odredbama krivičnog zakona kojim se abortus reguliše kao vid ubistva. U članu 16. zakona, koji definiše zločine protiv života, definišu se, od paragrafa 211 do 217, ubistvo s predumišljajem, nehotično ubistvo ili pomoć u suicidu. A onda dolazi paragraf 218 s naslovom „Prekid trudnoće“. Njime se predviđa do godinu dana zatvora ili novčana kazna za trudnicu koja sama nasilno prekine trudnoću, do tri godine zatvora ili novčana kazna za one koji na zahtev trudnice prekinu trudnoću i šest meseci do pet godina zatvora za one koji trudnoću prekinu nasilno ili izazivajući opasnost po život ili zdravlje trudnice ili deteta. Na to potom dolaze paragrafi 218a, 218b i 218c te 219 i 219b, jer su 219a i 219c stavljeni van snage, koji detaljno navode izuzetke od kažnjavanja abortusa i kako dozvoljeni abortus da se sprovede.
Da, to je ovaj dio koji smo spominjali po kojem se prekid trudnoće u Njemačkoj u osnovi i dalje smatra kaznenim djelom?
Abortus se generalno definiše kao oduzimanje nerođenog života i spada, time, u vid ubistva koje se kažnjava zatvorom. To stoji u paragrafu 218 krivičnog zakona. Ovi kasniji paragrafi, međutim, kažu da se prekid trudnoće u prvih 12 nedelja ne kažnjava ako se izvodi u lekarskoj ordinaciji te ako je osim nadzora lekara pre abortusa trudnici bilo ponuđeno savetovanje o svim aspektima prekida trudnoće i ukoliko je trudnica posle savetovanja sačekala najmanje tri dana do abortusa da bi o tome razmislila. Prema zakonu, dakle, abortus ni u prva tri meseca trudnoće nije legalan ali se ne kažnjava. Osim u prvom tromesečju trudnoće, abortus je još dozvoljen u slučaju kad je trudnica bila žrtva nasilja, npr. kod trudnoće posle silovanja ili incesta, ili iz zdravstvenih razloga, recimo da bi se spasio život majke ukoliko je izvesno da bi porođaj doveo do teških komplikacija.
Šta onda točno zastupnici koji predlažu reformu žele promijeniti?
Abortus treba potpuno da bude izbrisan iz krivičnog zakona, dakle da se uopšte ne tretira kao ubistvo, već da bude regulisan isključivo tzv. zakonom o smanjenju i prevazilaženju konflikata u trudnoći. Taj zakon reguliše pitanja planiranja porodice i iz domena je zakona o zdravstvu a ne o krivičnim delima. Abortus bi time prestao da bude suštinski kažnjiv a nekažnjiv samo u izuzetnim prilikama. Nasilni prekid trudnoće ili prekid trudnoće posle trećeg meseca pri tom bi bio kažnjiv i dalje, dakle ne bi bio legalan. Naglasak bi se, međutim, stavio na savetovanja trudnica i na to, da abortus u prvih 12 nedelja generalno nije nelegalan. Takođe bi bio ukinut i rok od tri dana između medicinskog savetovanja i lekarskog zahvata, koji je trenutno kod legalnih abortusa obavezan.
To su promjene koje imaju zakonsko značenje, ali se u praksi, kako se ocjenjuje, time ne mijenja puno toga. Čemu onda emotivne debate kad je riječ naprosto o pravu žene da odlučuje o svom tijelu?
Aktivistkinje koje se zalažu za ove zakonske izmene ističu da se time pre svega sa žena koje su prekinule trudnoću skida stigma da su uradile nešto kažnjivo što im je eto milošću oprošteno. Mnogo bitnije u praksi je, međutim, što zakon treba da predviđa i uvođenje prekida trudnoće u široko medicinsko obrazovanje i, možda najbitnije, obavezu zdravstvenih osiguranja da preuzmu troškove abortusa. Abortus za sada trudnica mora sama da plati, taj zahvat ne pokriva niti jedno zdravstveno osiguranje tj. Krankenkasse. Pri tom je broj lekarskih ordinacija koje obavljaju prekide trudnoće srazmerno mali jer mnoge ordinacije ne žele da se upuštaju u operacije koje zakon može da tretira kao vid ubistva.
Dakle, prema nacrtu izmjena zakona, abortus bi bio legalan i plaćen zdravstvenim osiguranjem u prvom tromesečju dok bi prekid poodmakle trudnoće kao i do sada ostao kažnjiv. To mi sve zvuči sasvim logično. Zašto već sada nije tako, odnosno zašto ni sada nije lako za to naći većinu?
Abortus je i naučna i verska i ideološka i emocionalna tema jer se na kraju ipak radi o tome da li na nerođeno dete gledamo prosto kao na fetus u uterusu ili na biće koje ima pravo na život. To se moglo čuti i u debatu i Bundestagu prošle sedmice kada se, recimo, iz redova konzervativne CSU čulo prebacivanje na račun zelenih, da je za njih nerođeno dete samo gomila ćelija. Liberali (FDP), koji se generalno zakažu za ličnu slobodu u odlučivanju, ustuknuli su od skorog glasanja jer se boje da bi brzanje u donošenju novog zakona povredilo osećanja ljudi koji imaju drugačije mišljenje. Slično je argumentovala i CDU koja smatra da bi se time stekao utisak da se nije vodila dovoljno ozbiljna rasprava dok su socijaldemokrate ukazivale da se debata o abortusu vodi godinama.
Prekid trudnoće zaista je tema političkih diskusija i feminističkog aktivizma već desetljećima.
Pitanje je dobilo novi zamah pokret poput onog „Moje telo, moj izbor“ u Sjedinjenim Državama. U Americi je, ipak, legalizacija abortusa mnogo kompleksnija i više ideološki obojena tema koja doista deli društvo praktično napola. U Evropi se u nekim zemljama na abortus gleda mnogo liberalnije a u drugim znatno restriktivnije nego u Nemačkoj. Ovde su prethodnih godina izmene sprovedene kod nekih pratećih odredbi zakona koji regulišu prekid trudnoće. S jedne strane je ukinuta ranija zabrana lekarskim ordinacijama da uopšte da promovišu abortus kao jedan od medicinskih zahvata koje pružaju. S druge strane je zabranjeno, i postalo prekršajno kažnjivo, blokiranje ulaza u lekarske ordinacije koje izvode abortuse, što je ranije bio jedan od načina na koji su protivnici abortusa održavali skupove protiv prekida trudnoće. I danas, inače, opoziciona AfD traži da se zakon o abortusu pooštri; a ne da se abortus u prvom trimestru potpuno legalizuje.
Paralelno sa skupom "Pro choice" skup su održali i protivnici abortusa
Emotivna rasprava u Bundestagu nije razriješena - nastaviće se najvjerojatnije nakon vanrednih izbora. Okidač je inicijativa koju uglavnom pokreću SPD, Zeleni i ljevica prema kojoj abortus više ne bi trebao biti temeljno protuzakonit do kraja dvanaestog tjedna trudnoće.
“Kazneni zakon ne samo da dovodi do stigmatizacije žena i liječnika, već ima i dramatičan utjecaj na zdravstveno stanje u ovoj zemlji”, rekla je političarka SPD-a Carmen Wegge, obrazlažući prijedlog reforme. Sve je manje liječnika voljnih obaviti pobačaj sve dok je označen kao krivično djelo, bez obzira što ga se rijetko procesuira.
Carmen Wegge (SPD)
Istu situaciju vidimo i u Hrvatskoj u kojoj zbog priziva savjesti pobačaj nije dostupan, bez obzira što je po zakonu iz 1978. legalan.
U pozadini su uvijek etička pitanja i rasprave na temu što se smatra početkom života. I štitimo li ovom prilikom ženin ili djetetov život. I dok se neki bave etikom, neki ukazuju na - brzinu. Smatraju da je umjesto ishitreno bolje na miru provesti društvenu raspravu.
Što je legitimno pitanje - pogotovo ako znamo da je velika mogućnost da se o tome neće odlučivati prije saveznih izbora 23. veljače/februara.
