Klara Mucci, kadar iz spota Paperclip

Novosti s glazbene scene Hrvatske

Gori Balkan

Zoran Stošić, Zagreb

U vrijeme šumskih požara, onih slučajnih, ali i podmetnutih, ljudi koriste jedini godišnji odmor koji imaju da se zabave pa gori i na koncertima, feštama, ribarskim večerima, Zrću i ostalim Zrćima, Ultri i njoj sličnim Ultrama...

Čitamo u crnoj kronici da se po Jadranu vlasnici restorana, uz gastronomiju natječu i u šaketanju, a sve zbog glazbe?

Slučaj o kome govoriš se zbio na jednom hrvatskom otoku, između zaposlenika dvaju restorana koji imaju problem samo zato što su terasa do terase pa se glazba s jedne terase neminovno miješa s onom s druge, a vlasnici problem pokušavaju riješiti glasnoćom. Misterij je kako još uvijek imaju ijednog gosta u toj ludnici od buke, ali to nešto govori i o psihologiji, i domaćih, i turista. Ljeti ništa nije prevruće, preskupo ili preglasno. Svi se žale, ali i dalje trpe i „uživaju“. Stranci koji nepripremljeni dođu u ovo podneblje, obično ostanu zatečeni divljom atmosferom na svadbama, rođendanima ili tek običnim izlaskom na neko mjesto za zabavu. Nama domaćima je to manje čudno, a sebi i gostima sve objašnjavamo frazom – Tako je to na Balkanu. Davnih dana Balkan je opjevao i frontmen grupe Azre, samoproglašeni karizmatik Johnny, pa iako je pjesma u Hrvatskoj jedno vrijeme zaobilažena u nevještom pokušaju da se prešućivanjem ljude uvjeri kako nam je od poluotoka ipak bliže Skandinavski od Balkanskog, pjesma je ostala i opstala dotle da je prije godinu dana modernu verziju snimila glumica i pjevačica Klara Mucci, praćena grupom 4 asa, to je onih 5 (a ne 4) koji su svirali posvuda, od Srebrnih krila, Bijelog dugmeta, do Azre. Sada Klara ima novu pjesmu, „Paperclip“ i iako se radi o elektronici i suvremenom ritmu, ciljna grupa je opet publika iz, da prostiš, regiona, jer taj lajt trep prožet elektronikom 80-ih je kao šljivovica, kao nitko-ne-pije, al pričekajmo do iza ponoći...

Ako za starim zvukom posežu i mladi, ima li starijih koji su barem autentični po tom pitanju?

Jedan od ozbiljno autentičnih likova na hrvatskoj glazbenoj sceni je Bane, punim imenom Željko Banić, danas, ali i već dugi niz godina jedini član Songkillersa. Počeo je kao gitarist u grupi koja dakle nije mijenjala ime već 30-ak godina, prošle godine su održali i obljetnički koncert, ali jedini stalno zaposlen u bendu i oko njega je Bane. No, da se radi o jednom od najdugovječnijih izvođača i autora u nas svjedoči činjenica da je on prije Songkillersa, koji su u početku bili prateći bend Dinu Dvorniku, svirao već desetak godina, najprimjetnije u grupi Zvijezde. A da su kao bend stvarali energiju koja ni do danas nije zasjenjena svjedoči pak titula najboljeg live albuma ikad snimljenog u nas, iako zapravo nije u nas, jer album Songkillersa na kojem prate Dina Dvornika se zove – „Live in München”. Inače, Bane se danas tako dobro drži da je na posljednjim albumima odlučio svaku pjesmu predstaviti kao singl, i ne bez razloga, jer svaka je završila na vrhovima ljestvice popularnosti. Njegov novi glazbeni rad je pjesma “Lupilo me gadno”, pomak od zvuka kojim je osvajao publiku proteklih desetljeća, pa možda ovim zvukom opet privuče neku novu, mlađu generaciju.

Među pionirima plesnog zvuka svakako su bili i E.T., ima li ih danas, igdje, makar u tragovima?

E.T. je tragove počeo ostavljati krajem 80-ih, a u sam osvit 90-ih imao sam rijetko zadovoljstvo upoznati kreativni dvojac grupe, Darka i Adonisa, jer su navratili do mene doma da im snimim prvi demo. Bilo je to daleko od onoga čime su uskoro na prepad osvojili vrhove ljestvica, ali svi su počeli tako, na dnu ljestvice i na nuli popularnosti. Kasnije su postali Boytronic i D'Knock, prvi se nakon odlaska originalne pjevačice iz grupe još neko vrijeme bavio održavanjem starog plamena uz zamjenske pjevačice, ali nikad na razini stare slave, a drugi je postao producent s ozbiljnim međunarodnim suradnjama i tvorac nekih novih pjesama na kojima pjeva njegova supruga. A originalna pjevačica E.T.-ja, Ivana koju svi znaju kao Vannu, pjeva, pjeva i pjeva sve ove godine. Nedavno je, jer je članica žirija jednog glazbenog TV šou-programa za traženje novih talenata, u zajedničkoj pjesmi „Dan po dan“ ugostila kandidata tog programa, mladog Sergeja. Ima tu E.T.-ja, ali i Vanne kakva je zadnjih desetljeća, konzervativnije od Baneta, a možda i nevoljke da se pred mlađom publikom na sceni gura s Klarom s početka današnje priče...